Marketing
Gospina mjesečna poruka vidjelici Mariji, 25. rujna 2013. godine
Molitva - izvor i utočište radosti
Molio ne molio, isto mi se piše! Zar u ovoj rečenici, koja je iznikla iz nevjere, nije grozota pustoši? Često se prosipa s usana razočaranih, onih koji su izgubili strpljenje, kojima je mlakost i bezvoljnost zahvatila vjerotok srca, u koje se nastanila hrapava stvarnost i polegle guste magluštine svijeta. Umorni i prevareni, koje iscprljuje svakodnevna bitka za golu egzistenciju, za kruh svagdašnji, u mukotrpnom trašenju izlaza iz začaranog kruga, zaboravljaju i zanemaruju molitveni život u kojem buja i raste radost, okrepljujući blijesak spoznaje što prožima vremenito i vječno. Jer cilj kneza laži jest propast čovjekove duše pa nas zato nemilice kljuka argumentima svijeta, pokazuje nam primjere iz svakodnevlja gdje zli i naopaki uživaju u rastrošnosti i materijalnom bogatstvu, gdje poklonici izokrenutosti imaju svega u izobilju, ali im nedostaje blagoslovljeni mir jer su im zatvorena vrata nebeska. Oni ne žele ostati u Gospodinu, a niti se s njim družiti, već se okrenuše samoljubivosti, propadljivosti i nestalnosti, vjerujući u snagu vlastite mudrosti iza kojih im se sablasno smiješe pogubne računice, utemeljene u prolaznosti probitaka i gomilanju onoga čime se moljac hrani.
Gospa nam tumači da nam molitva ne smije biti ni nametnuta obveza niti teret. Ona je, naprotiv, prijeko potrebna hrana duši, jedina spona koja nas veže s otajstvom Božje svenazočnosti, jedini odgovor na smisao i radost življenja, jedini način da zahvalimo Gospodinu na milostima i darovima, na neuništivom i vječnom životu što teče iz ljubavi Stvoriteljeve. Ona je radost što se rađa u zdencu duše i utočište svih blagodati što teku iz Boga živih. U njoj je svjetlost Dobrote i blijesak imena Marijina, dviju nepomućenih radosti koje zaziva čežnja srca i koje su sazdane od Ljepote.
Zna Gospa da bez molitve ne možemo osjetiti nježnost Božje blizine, da ne možemo izgrađivati povjerenje kojim se bezuvjetno prepuštamo Njegovoj volji, da ne možemo doživjeti krasotu vječnosti, da ne možemo prebroditi kušnje pred koje nas stavlja zavodljivost svijeta. Molitva je prisni odnos s istinom u kojoj postajemo vjerna djeca Marijina, svjetlosna brana pred navalama tmine, tvrđa ljubavi pred nasrtajima zloga, koji sve perfidnije i okrutnije gradi civilizaciju laži, odvodeći slijepe i zavedene prema ponoru propasti, prema stanju očaja i beznađa gdje ne dopire čistoća savjesti i ne čuje se milozvučnost Gospina glasa. Opominje nas Ona čiji je život molitva, koja je prožeta istinom u vremenu i vječnosti, koja nas uči da se zlu ne suprotstavljamo odmazdama, već da ga pobjeđujemo strpljivošću i ljubavlju i žrtvom, svjedočkim životom kojim ćemo širiti dobro i u pustinjama srdaca graditi oaze ljubavi. Jer zlo će se ionako ugušiti u vlastitoj zlobi, razdrobiti se pod škrgutom zuba i potonuti u vječnu tamu.
Kad nam molitva postane radost svagdašnja, nezaobilazna sastavnica trajanja, temelj naše cjeline, iz koje ćemo crpsti životodajnu snagu, obnavljati krsne zavjete i utjecati se Gospinu zagovoru, osvjedočit ćemo se kako ona čini čudesa u nama, a preko nas još veća čuda u srcima bližnjih. Ona nas čini potpunijim, iskrenijim i otvorenijim, pokazuje nam prostore u kojima dublje i cjelovitije upoznajemo tajnu života, pijemo mudrost s vrela istine i hranimo se svjetlom što struji s izvora ljubavi. Ujedno ćemo shvatiti da je život dar s kojem se ne smijemo kockati, već ga s radošću dalji darivati, kaliti ga u odricanju, brusiti ga jasnoćom Isusovih riječi, potrošiti ga u službi istine, a zatim se, pročišćeni od taloga svijeta, raskajana srca, neokaljana obraza i čiste savjesti, ponovno vratiti u kuću Očevu.
Gotovo sve Gospine međugorske poruke prožete su pozivom na molitvu, na ustrajni i dugi govor srca, na stalnu i neprekidnu čežnju duše. Jer sve suhoće i malodušnosti, svi tereti i podvale svijeta, neće nas pokolebati i obeshrabriti na putu istine ako ostanemo u molitvi. Ona će nam, nakon duge i iscrpljujuće bitke, donijeti radost spoznaje, radost koju neće zamutiti ni najlukavijesmicalice lašca od početka. Gospa nas uči da ćemo svjetlost vjere orkriti tek kad nam molitva postane radost, da će nas i sama pomisao na vječnost preplaviti ljepotom, da će nam bistrina ispunite klijetke srdaca i dubine duša, da će nam misli i djela srasti s razgovijetnošću punine, da ćemo postati sol zemlje i svjetlosni znamen svijeta. Iz našeg razuma i osjećaja iščeznut će smušenost i nejasnoća, postat ćemo slični Bogočovjeku, spremni na žrtvu i velikodušni u praštanju, bit ćemo pronositelji radosne vijesti, prokazivači laži i stupovi ljubavi, onakvi kakvi bijahu i sveci što odoše pred nama.
Post je objavljen 25.09.2013. u 20:15 sati.