Prema zakonskoj definiciji, poslodavac je obvezan u radnom odnosu radniku dati posao, za obavljeni rad isplatiti mu plaću, odrediti pobliže mjesto rada i način obavljanja rada (poštujući pri tome prava i dostojanstvo radnika), osigurati uvjete za rad na siguran način u skladu s posebnim zakonom i drugim propisima te zaštititi dostojanstvo radnika za vrijeme obavljanja posla od postupanja nadređenih suradnika i osoba s kojima radnik redovito dolazi u doticaj u obavljanju svojih poslova, ako je takvo ponašanje neželjeno i suprotno posebnim zakonima.
S druge strane, radnik je obvezan prema uputama poslodavca danim u skladu s naravi i vrstom rada, osobno obavljati poslove preuzete Ugovorom o radu. U takvim okolnostima, moguće su i česte situacije da jedna ugovorna strana povrijedi svoje obveze i istovremeno pravo druge ugovorne strane zbog čega postoji pravo svake ugovorne strane da zaštiti svoja prava iz radnog odnosa.
Sve odluke u radnom odnosu (izuzev odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu radnika i sporazumnom prestanku radnog odnosa) donosi poslodavac fizička osoba odnosno osoba ili organ za to ovlašten statutom, društvenim ugovorom, izjavom o osnivanju ili drugim pravnim aktom pravne osobe. Poslodavac fizička osoba odnosno ovlaštena osoba ili organ u pravnoj osobi, mogu svoja ovlaštenja u donošenju odluka iz radnog odnosa prenijeti pisanom punomoći na neku drugu poslovno sposobnu punoljetnu osobu, što drugim riječima znači da će sve odluke donijete od strane neovlaštenih osoba biti ništetne.
Zakon o radu (NN br.149/09, 61/11, 82/12 i 73/13, dalje: ZOR), propisuje u članku 128. da se na dostavu odluka o otkazu ugovora o radu te odluka donesenih u postupcima iz članka 129.ZOR (onih protiv kojih je dopušteno podnositi zahtjev za zaštitu prava), primjenjuju na odgovarajući način odredbe Zakona o parničnom postupku (NN br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11 i 25/13, dalje: ZPP), ako postupak dostave nije uređen kolektivnim ugovorom, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca ili pravilnikom o radu. Ako postupak dostave navedenih odluka nije predviđen tim aktima, primjenjivat će se direktno odredbe članka 142.-144. ZPP koje reguliraju način osobne dostave odnosno dostave adresatu na kojeg se odluka odnosi. To je osobito značajno kod dostave odluka o otkazu ugovora o radu radniku, kako bi se radniku objektivno pružila mogućnost da takvu odluku pobija u zakonskim rokovima.
Naime, ako se odluka o otkazu ugovora o radu ne može osobno uručiti radniku, dostavljač će se obavijestiti kada bi ga i na kojem mjestu mogao zateći pri čemu će nekome od poslovno sposobnih članova kućanstva, kućepazitelju, susjedu ili osobi koja se zatekne na njegovom radnom mjestu (ako se dostava obavlja na radnom mjestu) ostaviti pisanu obavijest da radi primanja pismena (odluke) bude u određeni dan i sat u svom stanu odnosno na svom radnom mjestu. Ako dostavljač i nakon toga ne zatekne osobu kojoj se pismeno ima dostaviti, odluka o otkazu uručit će se nekome od punoljetnih članova kućanstva koji su je tada dužni primiti, odnosno kućepazitelju, susjedu ili osobi na istom radnom mjestu, samo ako oni na to pristanu i time je dostava obavljena.
Postavlja se pitanje što kada se i ove osobe po drugi put ne zateknu na adresi za dostavu odluke? Tada će se dostava iznova pokušati na adresi prebivališta radnika prema podacima o prebivalištu koje će poslodavac pribaviti iz evidencija MUP RH. U slučaju da ni takva ponovna dostava ne uspije, dostava će se pokušati još jednom obaviti nakon isteka roka od 30 dana, a ako niti ta ponovljena dostava ne uspije, dostava će se obaviti stavljanjem odluke na oglasnu ploču poslodavca, pri čemu se dostava smatra obavljenom istekom osmog dana od dana stavljanja odluke na oglasnu ploču.
Prema navedenom, vidljivo je da pitanje dostave odluka iz radnog odnosa nije tako jednostavno kako to u praksi najčešće čine poslodavci. Naime većina poslodavca dostavu odluke o otkazu i drugih odluka donesenih u postupcima iz članka 129. ZOR obavljaju putem HP (ili drugih distributera poštanskih pošiljaka) na način da dostavljači koji ne zateknu radnika kod kuće (ili to čak niti ne provjeravaju), ubacuju u poštanski sandučić žuti (ili bijeli) listić kojim obavještavaju radnika da u roku od 5 dana može podići pismeno u centrali dostavljača pa ako radnik to ne učini, poslodavcu se pismeno vraća uz naznaku da je radnik obaviješten i da pismeno nije podigao. Poslodavac tada u pravilu odluku stavlja na oglasnu ploču smatrajući da je time dostava radniku izvršena. Smatram da takav način dostave nije zakonit (osim ako isti nije uređen kolektivnim ugovorom, sporazumom radničkog vijeća i poslodavca ili pravilnikom o radu), što otvara mogućnost radniku da u sudskom postupku pobija takav način dostave kao i samu dostavljenu odluku.
Potpuno druga situacija je kada radnik odnosno neki od poslovno sposobnih punoljetnih članova njegove obitelji izrijekom odbije primiti odluku jer će tada to dostavljač posebno naznačiti na pismenu i vratiti ga poslodavcu, a u poštanskom sandučiću ili na radnom mjestu ostavit će obavijest o pokušanoj dostavi s upozorenjem da će se dostava obaviti preko oglasne ploče poslodavca. U slučaju da je poslodavac izvršio dostavu isticanjem odluke na oglasnoj ploči, smatrat će se da je dostava obavljena istekom roka od 8 dana od dana stavljanja na oglasnu ploču, nakon čega radniku počinju teći rokovi za podnošenje zahtjeva za zaštitu prava ili pokretanje postupka pred mjesno nadležnim sudom.
Post je objavljen 16.09.2013. u 09:19 sati.