Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/mladenbarbin

Marketing

Anđeo Gospodnji


Sjedili smo u (već) polumraku, kad se začuo prvi, slabašan, zvuk čekića u zvonu.
To je onaj prvi udar kad se čekić još pravo ne razmaše.
Prekinuli smo čavrljanje i prekrižili se.
Bio je njen red i ona je započela;
……….Anđeo Gospodnji navijestio Mariji
A ja sam nastavio;
……….I Ona je začela po Duhu Svetome
Ona je nastavila;
……….Zdravo Marijo! Milosti puna, Gospodin s tobom. Blagoslovljena Ti među Ženama i blagoslovljen plod utrobe tvoje…. Isus!
A ja sam nastavio;
……….Sveta Marijo! Majko Božja! Moli za nas grješnike sada i na čas smrti naše. Amen !
Kako je molitva odmicala tako je i zvono dosegnulo svoj puni zvuk i ja sam vizualizirao zvučne valove sjećajući se škole i pojašnjenja kako su zvučni pa i elektromagnetski pa i svi mogući valovi vrlo nalik onima na mirnoj vodi u koju je bačen kamen. Mogah zamisliti i vidjeti valove zvona kako putuju prema nebu i mogah zamisliti kako nose riječi naše molitve.
Ona je nastavila:
……….Evo službenice Gospodnje !
A ja sam nastavio;
……….Neka mi bude po riječi tvojoj !
Ona je nastavila;
……….Zdravo Marijo! Milosti puna, Gospodin s tobom. Blagoslovljena Ti među ženama i blagoslovljen plod utrobe tvoje ….Isus!
A ja sam nastavio;
Sveta Marijo! Majko Božja! Moli za nas grješnike sada i na čas smrti naše. Amen!
Zvono je zvonilo i riječi su ljuljajući se na valovima putovale daleko, daleko i ja sam se nadao da ih On čuje. Baš ove moje. Između svih onih ostalih koje su putovale k Njemu. Nisam molio u smislu molbe za bilo što. Molio sam taj put samo zato da Mu se javim i dam Mu do znanja da sam tu. Ništa više. Kao kad u mnoštvu tražite pogledom neki dragi pogled ne bi li mu u tome kratkome bljesku prenijeli poruku; hej! ja sam ovdje, samo da znaš.
Ona je nastavila;
……….I Riječ je Tijelom postala!
A ja sam nastavio;
……….I pribivala među nama!
Da, da…….Riječ………u početku bijaše…….utjelovila se…….spoznali smo ju…….i sada se zvonom prenosi nazad k Njemu…..Oče naš koji jesi na Nebesima…..
Ima mjesta u Hrvatskoj gdje ne dopiru zvona. Ima Hrvata koji ne čuju zvona. Neki od nas su zamalo u zvoniku ali ne čuju……
Zajedno smo, ona i ja molili;
……….Milost svoju Gospodine, ulij u duše naše………….
Pred malo vremena sam čitao kako je jedan u Zagrebu tužio Crkvu jer su mu smetala zvona. Uznemiravala su ga.
………da mi koji smo spoznali utjelovljenje Krista…….
A ja sam slušao zvono i naše glasove i to mi je oduvijek najdraži dio…..kad se naši glasovi, njen i moj, isprepletu u jedan treći a opet …..slušajući taj novonastali savršeno dobro razlikujem njen od moga i …..hoću reći….nitko od nas, u tom jedinstvu ne gubi sebe a opet…..ipak….ljepše je zajedno.
…… Sina Tvoga, po muci njegovoj i križu slavi uskrsnuća privedeni budemo…….
Nevjerojatno je da zvona mogu smetati. Pogotovu ne u Zagrebu. Usred sve one buke i strke i škripe svijeta i svjetine zvona su ugoda uhu i znak da još nije sve propalo a ni neće dokle god budu zvonila. Znak su da ispod zvonika možeš naći prostor za pobjeći unj kad te svijet stjera u kut.
Slava Ocu i Sinu i Duhu Svetome! Kako bijaše na početku tako i sada i vazda u vjeke vjekova….amen!

Zvona su utihnula. Naši su glasovi utihnuli. Pružili smo si ruke i vjenčali se. I neko smo vrijeme ostali u tišini isprepletenih prstiju.

Barba


Post je objavljen 16.09.2013. u 09:16 sati.