Pregled posta

Odlazak prijatelja

Nakon teške bolesti napustio nas je prof. dr. Tomo Vinšćak sa Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Predavač na katedri za etnologiju i kulturnu antropologiju. Autor knjige „Tibetski budizam i Bon“.



Tomo Vinšćak rođen je 1951. godine u Braslovju pod Oštrcom u Samoboru. Kao što je sam govorio, prvo što je ugledao iz dvorišta rodne kuće bili su gorski vrhunci Plešivice i Samoborskog gorja. Ta mu se slika duboko urezala u svijest, a planine su postale njegova trajna ljubav. Putovanja na obronke Himalaje i svetu goru Kailas posljedica su upravo te ljubavi i želje za upoznavanjem udaljenih naroda i kultura. Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 1980. godine diplomirao je etnologiju i indologiju. Ubrzo nakon diplome zaposlio se na Odsjeku za etnologiju Filozofskog fakulteta. Na istom je Fakultetu magistrirao i doktorirao. Još davne 1977. godine krenuo je put Indije, Śr+ Lanke i Nepala. Tada je prvi put ugledao mitsku Himalaju i bos se popeo do visine od pet tisuća metara na Anapurnu. Tibet je posjetio u dva navrata (1999. i 2006. godine) te oba puta učinio khorru, odnosno hodočašće oko svete planine Kailas. Način života, kultura i religija stanovnika Tibeta i Nepala ostali su njegova trajna inspiracija. O tim je temama objavio niz radova u domaćim i stranim časopisima te zbornicima radova. Svoja razmišljanja zaokružio je u znanstvenoj knjizi Tibetski buddhizam i bön objavljenoj 2012. godine. Sudjelovao je na mnoštvu međunarodnih i domaćih znanstvenih i stručnih skupova. Godine 2004. u Motovunu je organizirao prvi hrvatski simpozij o šamanizmu, a 2005. u Mošćeničkoj Dragi i prvi znanstveni skup o ostacima zajedničke indoeuropske mitološke baštine u Hrvata. Bio je voditelj znanstveno-istraživačkog projekta Sakralna interpretacija krajobraza, u okviru kojega je istraživao tragove stare vjere Slavena i Hrvata. Nekoliko godina obavljao je dužnost predsjednika te tajnika Hrvatskog etnološkog društva, bio je pokretač i urednik časopisa Studia ethnologica Croatica, a od 2011. godine obavljao je dužnost pročelnika Odjela za etnologiju i arheologiju Matice hrvatske. Iste je godine postao pročelnik Odsjeka za etnologiju i kulturnu antropologiju Filozofskog fakulteta, a od 2012. godine prodekan za nastavu Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Više od trideset godina s radošću je prenosio svoje znanje studentima etnologije i kulturne antropologije kao predavač, voditelj terenske nastave i mentor.
--sa stranica FFZG-a



Moj prvi kontakt s Tomom Vinšćakom bio je davnih dana prije desetak godina koji se danas čine skoro kao neki drugi prošli život, dok sam na FF-u kod njega slušao kolegij „osnove hrvatske etnografije“. Iz toga perioda života generalno nemam puno relevantnih uspomena kojima bi se htio vraćati ali neke stvari koje sam čuo kod prof. Vinšćaka su ipak ostale sa mnom do današnjih dana- recimo o važnosti poznavanja etnologije svoga naroda da bi se moglo razumjeti i narode koji nam se čine dalekim i egzotičnim, a koje je on posjećivao na svojim putovanjima u Nepal, Tibet, Mongoliju itd. Pretpostavljam da je već onda prof. Vinšćak planirao ono što je i ostvario kasnije i omogućio svojim studentima kolegije na teme poput:

-o svjetonazoru naroda Visoke Azije, uspoređen s hrvatskim (slavenskim, indoeuropskim);
-problematike vezane uz antropologiju religije, mitsku sliku svijeta, sveto i svjetovno, te poimanje vremena i prostora kod naroda visoke Azije.
-Mitske gore i svete vode u hinduizmu, budizmu i bonu; predodžbe o svetoj gori Kailas te o svetim rijekama Ind, Brahmaputra, Sutlej i Karnali i svetom jezeru Manasaravar.
-Usporedba mitskoga svjetonazora neindoeuropskih Tibetanaca i Mongola sa svjetonazorom drevnih Arijaca, Slavena, Balta.
-Obred prijelaza, inicijacije, običaji vezani uz rođenje, svadbu i smrt u Tibetanaca i Indijaca.
-Običaji vezani uz drveće u Hrvata/Slavena, svete biljke, soma u Arijaca.

...i još mnogo mnogo toga i sličnoga… takav je bio prof. dr. Tomo Vinšćak

Kada su se naši putovi ponovno sastali prije par godina nakon mojega povratka iz Mongolije i pristupanja Hrvatskome Budističkom Društvu, povezao nas je zajednički interes i iskustvo iz te daleke zemlje budističke i šamanske kulture, a također i interes za tibetansku tradiciju budizma općenito. Nakon jednog mojeg putopisnog izlaganja o važnim samostanima i hramovima u stepama Mongolije ostali smo u kontaktu i razmatrali mogućnost zajedničkog povratka u Mongoliju u svrhu nastavka naših kako svjetovnih tako i duhovnih interesa po tome pitanju.

Dragi Tomo, ipak se neće ostvariti naš plan da nekom prilikom zajedno posjetimo Mongoliju, a nadao sam iskreno da će to biti moguće. Još lani u ovo vrijeme smo razgovarali o tome. Ali kad sljedeći put budem išao tamo, svakako ću to putovanje posvetiti tebi…
Na kraju hvala ti što si u ovu potrebitu zemlju donosio ljudima znanja koja u svojoj dubini konačno nadilaze sva ostala znanja. Omogućio si svojim studentima na svjetovnim učilištima da dođu u kontakt sa onim što je iznad svjetovnoga, a što je tako rijetko dostupno i teško dostižno.
Osim u svijetu akademske znanosti tvoje ime trajno ostaje zapisano u našim srcima i naravno u povijesti buddhizma u Hrvatskoj.


Post je objavljen 03.09.2013. u 20:16 sati.