Marketing
Glas iz krpa
13.10 sati Sveta je nedjelja trebalo bi slaviti i hvaliti Gospodina. Pa učinimo to pišući što sam kao dijete naučio na Ogorskim silima. A ujedno ću uraditi svoj prilog za zbornik o Ogorju koji bi trebao izaći. Ogorska sila bili su prvo sveučilište koje sam pohađao. Ah moje babe: Jaka, Neka, Cola, Buća, Dota.... I didovi Major, Truman, Sirak, Španjušić... Priče koje su pričali su bili kao jedan lijep 3D film koji se odvijao nama djeci pred očima. Pricu su nekako upotpunjavali pucnji pukaca od kukuruza koje su nama djeci pekle drage bake na ognjištu. Pa onda ples plamičaka vatre sa ognjišta u ritmu bakěne priče. Dim s ognjišta je davao potrebni ugođaj. Neko mače bi u pravom trenutku mijauknulo a kokoš zakokodakala. I tekla je priča.... Bake su nešto krpale ěli plele. Didovi su ili čistili kamiše od lula il lule punili duhanom. I tekla je priča.... Mi djeca smo se igrali sa lugom na ognjištu, ili smo zobali kukuruz sa žere a i pečenu polu od krumpira smo znali pojesti što nam je iz luga izvadila draga did ili baka. I tekla je priča... A bile su to priče nama djeci koji put nedokučive ali mislilě smo to ćemo i mi razumjeti kada budemo veliki. I danas sa iskustvom slušanja prnfesora sa najuglednijih svjetskih sveučilišta mogu reći ravne su im Ogorske bake i didovi. Jooo divne i nezaboravne su priče babe Jake kad je hodočastila iz Ogorja Gospi u Sinj. A na silu bi se uvečer izmolila Gospi ružarja. Hvala Ogorskim silima jer na njima sam stekao svoja prva vjerska iskustva. Od srca p. Luka Rađa
Post je objavljen 01.09.2013. u 15:13 sati.