Pregled posta

Kao janje među vukovima - Marijana Petir, (svjedočanstvo)

Na Katehetskoj ljetnoj školi imali smo priliku čuti i Marijanu Petir, koju možda najviše poznamo po onom jednom i jedinom glasu PROTIV manjkavog zakona o diskriminaciji... zbog kojeg je dobila onaj naslov velikog ''homobofa'', mada nikad nikog nije vrijeđala.

Znala je da bi takav zakon bilo nešto što je po njenoj kršćanskoj savjesti – KRIVO. Nama se može učiniti da nema ništa posebno hrabrog ili zahtjevnog u pritiskanju jednog običnog dugmeta. Naizgled tako malen čin, pa ipak tako velik čin. Čin SAVJESTI kojim možeš postati meta klevetanja, odbacivanja, ponižavanja... baš kao što se i dogodilo.

Sve je to iskusila, ali nije joj žao što je slušala GLAS SVOJE SAVJESTI, a ne onaj neki drugi glas koji ju je dovodio u KUŠNJU da se prilagodi većini, ''da prihvati nihova pravila igre''... jer bi tako sve bilo lakše i jednostavnije.
Za nju je politika = OPĆE DOBRO.

I zato se borila se ''protiv loših zakona'', za zaštitu života od začeća do prirodne smrti, za zaštitu obitelji kao zajednicu muškarca i žene, protiv privatizacije voda, ...

Spomenula je kao uzore i Thomasa Moore-a, te prije svega – Isusa,
čija poruka evanđelja je i najbolja poruka političarima kako se postupa s bližnjima.

Njena zadaća bila je - glasovati. Glasovati po savjesti - za dobro bližnjih. Za opće dobro. I što se dogodilo?
Bilo je i prijetnja i svega. I nije bilo lako. U tom nekom iskustvu ostavljenosti, kad su se ljudi udaljili – i BOG SE ČINIO DALEK I NEPRAVEDAN. No mogla je još računati na razumijevanje od strane obitelji, duhovnika i jedne prijateljice.
Upravo tu, u tom iskustvu slobode (da bira za ili protiv) Marijana je shvatila i svu VELIČINU TE ISTE SLOBODE koju nam Bog DARIVA. Bog nije želio umjesto nje pritisnuti gumb. Želio je da ona u svojoj slobodi i ljubavi to u-čini. Ti izbori nisu lagani, ali shvatila je da se na putu do Uskrsnuća ne može preskočiti Golgota.
Jedino preko trpljenja se dolazi do Cilja.

Svjesna da Bog za nju ima svoj plan - zna da je On voli (iako bi mu nekad prigovorila da ima i boljih i radosnijih kršćana od nje)... te kaže kako je Njegova Ljubav veća od svih, od svega ... i ni jedna ljubav ne može mjeriti s Ljubavlju Božjom.

Na koncu nam je rekla kako je shvatila da nije toliko ni važno koji posao radimo – jesmo li vjeroučitelji ili smo čistači ulica ili nešto treće – važno je da svoj posao obavljamo S LJUBAVLJU.



Ljudi mogu misliti o nama što hoće, ali važno je što o nama misli Bog.
Ne kaže da joj je svejedno što drugi misle i ne kaže da joj ne bi bilo drago da je dobila dovoljno glasova za mandat u saboru... ali zna da je BOŽJE MIŠLJENJE IPAK NAJVAŽNIJE jer On je onaj koji na kraju daje i pravednu plaću.

I zato jer je On onaj koji nas oblači u dostojanstvo, jer je On onaj koji ima plan za svakog osobno, jer je On onaj koji nam daje autoritet da gazimo zlo – Marijana Ga bira svaki dan iznova svojim – ''DA...''

***
A ja na kraju dodajem: tko Bogu govori – ''da'' – bezbožnim zakonima mora reći ''ne'',
pa makar i svi okolo Bogu okrenili leđa... jer to su prilike u kojima nas Isus šalje – kao ''janjce među vukove''.

Hvala Marijani – na hrabrosti i dosljednosti, a time i na primjeru nama – vjeroučiteljima.

Post je objavljen 28.08.2013. u 22:19 sati.