Marketing
Nadnaravni kvart
Enver Krivac: "Ulica Helen Keller", roman, Zigo, Rijeka, 2011.
Ulica Helen Keller je zapravo kvart, dio grada Rijeke na malo većoj nadmorskoj visini. Ulica je malo vijugava, pa se nazivom od milja, Kelerica, nazivaju i male uličice koje iz nje izviru, i trgovi njima oivičeni. Kelerica je neobičan, pomalo nadnaravni kvart, pomalo mračne povijesti - primjerice, dva desetljeća prije vremena radnje romana, pobješnjeli dupin iz lokalnog akvarija pobio je dva školska razreda! I u fabularnoj sadašnjosti Kelerica ima svoju noćnu moru, jer već dulje vrijeme mještani noću nestaju i pogibaju, a glavni sumnjivac je čudovište borip, za koje se vjeruje da je stvoreno genetskim inženjeringom u tamošnjem gruzijskom veleposlanstvu.
Vjeruje se i da je Kelerica na neki način ukleta, jer iz nje se ne može odseliti - tko bi to pokušao, ubrzo bi umro neobjašnjivom smrću. Misterijima iz Kelerice ovdje nije kraj: u obitelji Matilde, češće zvane Tilda, jedne od triju glavnih junakinja romana, glavnu riječ vodi duh davno umrle bake. Za nju je jako zainteresiran Krešimir Mišak, ali nekoliko pokušaja da s njom napravi emisiju propalo je jer njezin lik ne može uhvatiti ni kamera, ni fotoaparat, ali za svoje ukućane ona je itekako i vrlo materijalno stvarna.
E sad, Matilda-Tilda je lezbijka, a veći dio romana sastoji se od njenih razgovora, uz poneki zajednički doživljaj i avanturu, s dvjema najboljim prijateljicama (od kojih joj je jedna i cura), Alicom i Pomonom. S obzirom iz kakve je familije, Tilda postaje sumnjiva tajnoj špijunskoj organizaciji sastavljenoj od svih glumaca koji su ikada glumili Jamesa Bonda, koja krade njezin dnevnik ne bi li utvrdila može li Tilda predviđati budućnost. Tri prijateljice iz turobne svakodnevice bježe na ljetovanje na jadranski otok Ez (koji je nadahnuo autora Čarobnjaka iz Oza), i tu susreću Jacka Nicholsona koji na Ezu već godinama potajno ljetuje.
I tako redom. Ludosti ovoga tipa u romanu ima na pretek, što ga uz vrckavi i začkoljičasti intelektualno-humoristični pripovjedački stil čini izuzetno zabavnim. Ta riječka Kelerica je zapravo nadnaravni svijet, zatvoren i samodostatan, poput nekakvog Hoggwartsa za odrasle. I svakodnevica i običaji ove sredine pomalo su uvrnuti.
Primjerice, na tradicionalni i stoljećima njegovani najveći godišnji blagdan ovog kvarta, žitelji love i na različite načine za jelo pripremaju - vjeverice. Sudbine ljudi koji ovdje žive imaju nekakav fazni pomak, međuljudska snošljivost i socijalizacija ovdje traže nešto više energije nego negdje drugdje. Gledano na taj način, ovaj roman možemo smatrati i fantastičnim, štoviše, naznake nekakve alternativne povijesti često ispunjavaju pozadinski šum iza prvih planova radnje, poput primjerice vatikanske objave o samoraspuštanju Katoličke crkve.
S druge strane, ovaj roman ima i snažnu metaforičku komponentu, možemo ga čitati i kao društveno-političku satiru aktualnog društveno-političkog trenutka, s ekstremno karikiranim društvenim, mentalitetnim i kulturološkim manama i predrasudama. No, s treće strane, Ulica Helen Keller se može čitati i kao roman o životu, o dvojbama likova koji tek što su izašli iz mladenaštva, a još nisu kročili u zrelu dob, o likovima koji pate od produljenog traganja za vlastitim identitetom i vlastitim mjestom pod suncem koje naočigled gasne.
Ne gasne doslovno, u tu razinu znanstvene fantastike ovaj roman ipak ne zadire, već u smislu sveopćeg doživljaja svijeta kao lijepog mjesta, te prevare koju nam utuvljuju u umove od najmlađe dobi, i čije je razotkrivanje svakome bolno. Nešto manje boli ako se to događa u društvu i uz potporu odanih prijatelja, kad su već osnovne ćelije društva, kao i strukture viših razina, potpuno zakazale.
(Objavljeno u Glasu Istre, 06. listopada 2012.)
Post je objavljen 25.08.2013. u 16:23 sati.