Valjda si fotografirao barem tog sirotog ježa :) Možda njemu uopće nije bilo jednako zabavno kad si mu skočio na glavu, tko zna kako ježinci razbijaju monotoniju i kakav im je smisao za šalu? Znači ni tebi nisu osobito privlačne one uređene javne plaže, očišćene od ježeva i čiste vode. A jel more barem malo toplije od onog planinskog potoka? Pa da, tamo uz onaj izvor pod Kepom bilo bi nam idealno razviti ekspedicijski polazišni logor. A stijene gore su taman za lansirnu rampu! Još da se proba plitko zagrebati u zemlju par metara dalje od ledenog, moguće bi se otkrio i kakav geotermalni izvor vruće vode, mislim nađe ih se u Sloveniji skoro kao u Zagorju, pa ne bi bilo čudno. Jesi mi ti pričao o liku koji je na jednom takvom vrućem izvoru sagradio staklenike za orhideje ili sam to ipak samo negdje pročitala? Uglavnom, ako nam to ne bude izvedivo, hoću da mi složiš točno takvu kombinaciju u holodeku, hladan i vrući izvor podno velike planine. Kilometar niže puteljkom može i jedno prosječno veliko more.
A ta ekspedicija mi zvuči kao nešto ozbiljnije od dosadašnjih spontanih putovanja, ono - kao da bi trebali imati unaprijed određen cilj i svrhu puta, skoro kao da znamo kamo i zašto idemo? Pa si mislim, nije valjda da će trebati zbilja nešto planirati, organizirat i tako? Jer to ćeš onda isto morati uglavnom ti kad ne znam koliko tu može biti koristan onaj moj dar za gledanje kroz prozor, znaš da mi je organiziranje slaba strana. Ali mogu ti crtati cvjetiće po nacrtima, vježbati vezanje tisuću vrsta mornarskih čvorova i sašiti presvlaku za glavno kormilo :) Nije da se volim samo šlepati, pa ću pokušati smisliti još ponešto što uvijek dobro dođe na velikim ekspedicijama.
Ali zaglaviti u kakvo beskonačno lebdenje - pa za to sam rođena, to je baš savršen poziv za mene jer sam baš ta - zbilja se ne sjećam da mi je ikad bilo dosadno. Osim hiberniranja, naravno, ali onda i ne znaš da ti je dosadno jer ne znaš ništa. Možda bih se čak i odvažila i prijavila se među one kandidate za kolonizatore Marsa, ali mi se ne sviđa tamošnja klima, a i nema lijepih velikih holodeka kao na našem brodu. Dakle, meni neće trebati antidepresivi za put, to nam je već velika ušteda, a za tebe će biti lako sada kad znam lijek. Ako bude kakvih naznaka simptoma dosade, ako se slažeš - samo ću ti povremeno potajno ubaciti morskog ježa u stražnji džep hlača. Ili na komandnu fotelju, u tuš kabinu... Možda planiranje takvih detalja pred tako značajan put ipak nije tako teško :) Znači, u popis za nabavu jedan morski akvarij...
Nešto sam bila razmišljala, pa sam čak pomislila i da se svijet možda zbilja mijenja. Da stvarno postoje i prošlost, budućnost u koju se možeš vratiti, da vrijeme zbilja postoji i još da možda zbilja i teče... Jer ako sam dobro razumjela, ti si dakle ipak nabavio novi telefon? Jer s mojeg se uređaja ne bih mogla spajati na internet ni teoretski, a gdje kako drugačije. Pa ako zbilja čak i ti sad imaš novi mobitel, istina je da svijet zauvijek biva drugačiji.
Post je objavljen 21.08.2013. u 20:00 sati.