Dok je u mom potkrovnom stanu, vrućina postajala nešto s čim se zaista treba izboriti u boksačkom ringu, a mene je već neko vrijeme , više zanimala ona neka druga fever, ona zbog koje koljena klecaju, oči blješte i leptiri lete svoj let, mene je usred svega toga ljetnog stanja, jer ljeto je više stanje svijesti, nego godišnje doba, ugrabila ona čisto tjelesna, ona najobičnija i jako mokra, fever..od bolesti..
Osim ove u ugrijanom stančiću, ove druge dvije, imaju tendenciju laganog tremora, klecavih koljena, znojenja, ubrzanog lupanja srca i ...obično su zarazne prirode. I dok se moje tijelo topilo i lagano curilo kroz dosta ugrijane tekućine, koja je lagano klizila po cijelom stanu, isparavale su i nekako nestajale sve one opekotine, stečene onako, naivno dječje, u zadnje vrijeme, kada su mekoća i nevinosti bile jedina opcija. Fever ponekad može biti dobra stvar.
Klecavih koljena, ugrijana do usijanja i sa bolovima od nožnog palca do obrva i više, topili su se svi bolni rastanci i demoni, koji su se nedavno vratili, pa sam shvatila, da nikada zapravo nisu niti otišli. Topile su se sve riječi, tako potrošne i jeftine, nalik parolama..i ništa drugo. Većinom su takve, ako nisu manifestirane kroz djela. Curila sam i razlijevala se, kako nisam od nekih dječjih dana, kada je mama nosila čaj i zagrljaj u krevet. Kada se poklope toplinski val, visoka temparatura i ona neka fever , tako uzbudljiva, iako u mislima, kombinacija je ubojita. Po tijelo najviše.
Nečiju ruku sam nedavno pustila, no ona ne želi pustiti mene. Još uvijek maštam u svom fever maglovitom transu, kako smo možda mogli mnogo. Još uvijek zamišljam, možda oblivena vrućicom i tresući se od groznice, njegov osmijeh, koji nisam vidjela dugo. I sanjam o nekom svježem lahoru koji nas je mogao spasiti. Možda. Možda je samo kriva ova temperaturna pošast, koja mi onako halucinantno, daje neke nove slike, vizije i čežnje.
Topeći se u višednevnom transu, sanjarila sam ipak , o onoj životnoj, fever, koja se ne liječi medikamentima, već nečijim dodirom, o ljetu koje mi tako brzo klizi iz ruku, a ja ga želim zadržati još jako dugo, jer ono je zaista stanje, stanje slobode i stanje kada se voda i vreli zrak poigravaju tijelom, srcem i duhom.
Ljeto je "fever", ona prava uzbudljiva, izgarajuća, katarzična i divlja. Ljeto je kada cure svi sokovi života, gorenje dok ne ostane suština..ona duboko zakopana ispod svih dječjih problema, svih mirisa izdaja i prevara, suština koja se skriva, ispod svih mogućih uloga i identiteta koje su nam nametnuli ili smo ih poželjeli pa smo to i postali.
No ja vidim dublje..možda zbog toplotnog vala, možda zbog vreline svoje kože , možda zbog upoznavanja svih svojih demona..
Ja vidim ispod sve moguće soli, od suza i znoja.
I vidim ispod sve površine od sjaja, blještavila i parola.
Kao što vidim ispod svojih vjeđa.
I dok moje tijelo gori, znam da je upravo to, bilo ono što mi je trebalo.
Da se podsjetim one prave i jedino važne, divlje i nježno strastvene, lude i nespretne, možda često bolne i tužne, ali nezamjenive..
Životne "fever"...
Post je objavljen 07.08.2013. u 23:20 sati.