Marketing
Prevaranti
Već duže vrijeme pratim seriju Vrhunski prevaranti (Hustle), na doduše prilično neusklađen način jer koketiraju sa sezonama i kanalima, ali nastojim na vrijeme provjeriti TV raspored i nekako hvatam ritam.
Svaka epizoda je predstava za sebe, recimo da mi ništa nije promaknulo, osim zašto je Michael Stone otišao... Premda mi se čini da sam ga gledala i u posljednjoj sezoni i nije mi jasno kao mi je promaknula epizoda nakon koje njega više nema?
Vrhunski prevaranti je jedna iznimno zanimljiva, neobično napredna serija, izvrsne produkcije. Radi se o skupini od petero ljudi, jer pet je čaroban broj za prevaru, a oni nisu lopovi: oni su prevaranti. Istraživanjem nailaze na metu, obično guglajući ili preko novina, televizije, zatim je naizgled slučajno upoznaju, a potom je prevare. To veseli gledatelja, jer je dojam da žrtva zaslužuje biti prevarena.
Ne bih bila ja, kada ne bih čaroban broj pet smanjila na tri i prokomentirala ljubavni trokut i prevarante, jer i taj broj zna itekako funkcionirati.
Temeljno pitanje glasi: koga možeš prevariti?
Prema scenariju serije, prvo pravilo glasi: ne možeš prevariti poštenu osobu. Dakle, poštenu osobu nemoguće je prevariti, načelno neizvedivo. Ali, osoba koju možemo prevariti, a to je ujedno i drugo pravilo, želi nešto za ništa. Samo takva osoba može biti nadmudrena. Prema konceptu serije, obično se radi o besramnim moćnicima, megalomanima, milijunašima, predatorima... I napad petorke izgleda kao - obrana od takvih.
Treće pravilo glasi: nije sve u novcu.
Vezano za potencijalne, aktualne i buduće ljubavne trokute, izmijenila bih treće pravilo u Nije sve u obitelji. Naime, pojam "obitelj" je krasan paravan za kazalište, ali tema je toliko turobna, već sam se njome itekako bavila, da je sasvim jasno na što mislim: zamijenit ćeš obitelj za sreću, ako je moguće, jer nije sve u novcu.
Dakle, ne možeš prevariti poštenu osobu. Osoba koja ima čistu namjeru ne može biti prevarena ili izigrana, čak i ako je nepopravljivo naivna. Ona je, na neki način, posve zaštićena.
Naime, imam dvije prijateljice i obje imaju dečke koji su se rastali od svojih žena, nakon "toliko i toliko" godina braka, i imaju svaki po točno troje djece. Na kazališnoj dasci koja se sastoji od kuće, terenca, djece i zlatnog retrivera te vikendice na moru, zakonita ispada žrtva. Ali, možeš li prevariti poštenu osobu?
Kada čuješ drugu stranu priče, jer ne kaže se uzalud tu kod mene na selu poslušajmo i drugo zvono, shvaćaš da je raspad nečijeg braka zapravo - obrana.
Međutim, obje te moje prijateljice imaju gotovo identičnu priču, ispričanu na različit način, kako to obično i biva, a poklapa se s onom "nešto za ništa", odnosno, njihovi su muškarci zapravo željeli nešto za nešto. Priliku za priliku. Seks za seks. Ljubav za ljubav. Podršku za podršku. Oni se nisu pojavili, i htjeli nešto za ništa: oni su doslovno izašli iz svoje ljuske i ponudili sebe.
Jedno poznanstvo zbilo se virtualnim putem, a drugo oči u oči. U oba slučaja, one su odmah znale tko je on, koliko dugo je oženjen, koliko ima djece, o ratama kredita i slično. Nije bilo tajni, a tada nastupa kemija u kojoj je nemoguće vratiti se natrag, a radnja se odvija na način da se sva vrata otvaraju sama od sebe. One su još uvijek s tim muškarcima, prilično sretne. Ti muškarci podmirili su sve obaveze prema svojim prethodnim suprugama, harmonični odnosi s djecom. Dapače, kao da su sada bolji očevi nego ranije. Ova s kojom se češće čujem, sada je u fazi da si pišu ljubavna pisma i šalju poštom... A žive zajedno.
Ako vam se učini da vaš slobodni ili zauzeti udvarač želi nešto za ništa - BJEŽITE. Prevarant je prevarant, neovisno o fazi u kojoj se nalazi. Jer, ako nas zavara, ako recimo dopustim da me smota, tada očito moje namjere nisu poštene. Vrlo jednostavna formula i ne trebaju nam mudre latinske izreke da zbrojimo dva i dva.
Uživati u ljubavi: da. Razarati nečiji dom: ne. Težnja je win - win.
Ali, gdje je granica na tom igralištu? Vjerujem da se odgovor pronalazi u onoj kako nije sve u novcu. Dakle, ako nisi sretan, nije sve u novcu. Nije sve u stanu, kući, vikendici, pa čak i - djeci. Nije sve u karijeri. Mi nismo fotografije, mi smo osobe koje drže tu sliku u ruci, među prstima, i osjećamo ono što znamo da je istina. Ne možemo prevariti sebe, to je najveći trik. Čak nije bitno ni jesmo li huligani, ili romantici, jer možda na kraju samo postajemo žrtve, dok smo varali nekog trećeg, ili izgubili sebe.
Fotografija prikazuje naše lice, ali koliko doista prikazuje nas? Ako zagrebeš fotografiju, jesi li zagrebao i ispod površine? Ne poznajem nekog tko je uokvirio svoju svađu ili neko svoje posrnuće i zakucao ga na zid.
Budimo igrači, budimo i prevaranti ako treba, ali pravila odnose pobjedu. Saznat ću zašto je Michael Stone otišao, na ovaj ili onaj način. Ali zašto neki ljudi podmuklo gaze svete trenutke, neću nikad. To je ono što promakne.
Post je objavljen 07.08.2013. u 14:40 sati.