Mnogi se, osobito hrvatska književna kritika, kunu u novopečenog pisca hrvatskog govornog područja Josipa Mlakića, kao i u njegove romane „Kad magle stanu“, „Živi i mrtvi“ i „Čuvari mostova“, pa sam odlučila pokušati s jednim od njih unatoč svim svojim postojećim predrasudama.
Moje je razočaranje bilo višestruko, no ne toliko u pisca koliko u čvrstoću uredničke palice (ako me razumijete – Mr. Bean meme) u konkretnom slučaju. „Živi i mrtvi“ su kratki roman koji je pobijedio na VBZ-ovom natječaju za roman godine, koji je urednik Nenad Rizvanović pogrešno ocijenio ratnom prozom. Po mom mišljenju, radi se ustvari o horor-priči koja se događa u ratnom okruženju (nema stvari koje privatno mrzim više od ratne proze i zombija, a ovdje je oboje upakirano zajedno). Naime, paralelno pratimo dvije priče: jednu koja se događa u Domovinskom ratu na području rijeke Vrbas, a druga se događa u Drugom svjetskom ratu na istom području, koje stanovnici toga kraja nazivaju Crne vode, odnosno Grobno polje. Bataljuni branitelja, odnosno ranije domobrana, ostaju odsječeni od svojih zapovjedništava, a njihovi strahovi i njihovi prenapregnuti živci još se pogoršavaju jezivom atmosferom tog okruženja. Počinju se događati stvari koje sami ratnici sebi ne mogu objasniti, pa roman obavija posebna atmosfera histerije i beznađa.
Drugi element mog razočaranja jest u tome da se apsolutno ne slažem da autor „ispisuje prozu visokog stupnja pismenosti, prošaranu mnoštvom literarnih i filmskih asocijacija“. Konkretno, na str. 28., autor u ukupno 33 retka teksta pet puta upotrebljava izraz „silueta“. Isto tako, opisujući likove, često upotrebljava prilog „neki“ – „Bio je to neki bolestan kašalj, podsjećao je na šuplji starački.“ Nastojala sam zanemariti takav manjak kreativnosti pri upotrebi jezika, ali povremeno me žmirenje na jedno oko znalo iznevjeriti, pa sam se zgražala nad manjkom pozornosti pri čitanju.
Čini se kao da je autor po zadatku napisao roman za VBZ-ov natječaj, i kao da je vrlo malo truda i vremena preostalo da bi se forma izglancala i tekst dotjerao, pa je moj cjelokupni dojam da je krajnji rezultat pomalo nemaran, ishitren i neuvjerljiv.
Ako ste sposobni zanemariti ranije kritike, a osobito ako ste fan ratne proze, moći ćete uživati u romanu Josipa Mlakića čiji naslov parafrazira puno slavniji ratni roman Normana Mailera „Goli i mrtvi“. Ako niste, gubitak koji ćete osjetiti je zanemariv.
Post je objavljen 08.08.2013. u 15:53 sati.