Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/metamorfoza

Marketing

Diler

Prvi puta stavljam nešto iz arhive. Tekst dosta davno napisan,ali aktualan mi uvijek...Mnogi mi prodaju svoju robu, riječi, iluzije, priče koje su samo priče bez poruke ili pokrića u životu..
Ne mogu više kupiti niti jedan vaš gram dragi moji...





Diler

Imao je prvoklasnu robu. Njegove riječi su bile najbolje kvalitete.
Čiste, omamljujuće, zanosne. Vodile su u neku drugu dimenziju svijesti.
Sreli smo se slučajno. Onako kako srećete dilera.
Nudio je svoje riječi a cijena nije bila mala.
Isplata je bila neodgodiva, beskompromisna i skupa.
Trebala sam ih i nisam pitala za cijenu.

Kupovala sam riječi i plaćala ih osmijehom i blizinom.
Prisutnošću i stihovima. Bojama i krilima.
Sjajem i letom.
No želja je bila sve jača i cijena je rasla.
Plaćala sam dodirima i ispoviješću
Zagrljajima i gorljivošču, žudnjom i rukom u ruci..
Snovima, idejama, spoznajama i znanjem...
Imao me u šaci, onako kako svaki diler može imati jednog ovisnika
A riječi sam slagala u kosu, u pogled, u korak, u svaki dio svog tijela, pokret, osmijeh
A ovisnost je vikala..."još.."
Diler se osmijehivao, naslađivao, rugao, želio, uživao, prodavao riječi poput svake druge robe
I bio je nemilosrdan, okrutan i proračunato hladan

Kupaca je bilo sve više a robe sve manje
Glad je bila sve žešća i željela sam svoju dozu više od ičega
Ruke su drhtale, srce je lupalo, pogled je bio mahnit
Fokus je bio samo jedan a cilj čvrst i odlučan.Želja je divljala.
Željela sam te riječi i nije bilo stvari koja bi me mogla spriječiti u naumu...
Da ih kupim pa makar bile po cijeni moje duše
Trebala sam ih a on je imao najbolju robu.
Glasovi su vrištali i vodlili svoju mračnu igru
I kupovala sam ih predanošći i odanošću
Postojanošću i razumijevanjem
Vođenjem ljubavi i iskrenošću
Odricanjem i požrtvovnošću
Svojom dušom...

I tada sam prestala biti ja
Kupovala sam ih sobom...
Tijelom i duhom, srcem i umom
I tu sam prestala postojati
To su sada bile samo riječi upletene u moju kosu, začahurene u mom pogledu, ispisane u mom osmijehu
Riječi istetovirane na svakom dijelu moje kože i ne samo kože..i dalje...do kostiju
Bila sam na onom nekom mjestu gdje je izgubljena svaka nada za spasenje
Plesala sam po rubu i nedostajao je jedan maleni klecavi korak da odem..zauvijek i bespovratno
Bila sam u tunelu zvanom nepostojanje..u tunelu zvanom bol i očaj
Bila sam ovisnik koji ne zna da je ovisan i ne želi spas..
Želi još samo malo, još koju riječ, koje slovo, koji stih...i želi to jako, najjače

Ali njemu je ponestalo riječi
Nestale su netragom u magličastim noćima
Nepostojeće poput zanosa, poput čežnje za nekim koja prestaje biti čežnja
Poput traga u pijesku, poput fatamorgane
I očajanje je bilo veliko, ljutnja je rasla, tuga je postala materijalizirani oblik života

I onda tako bez riječi lutala sam tunelom
Izgubljena i neprepoznata
Slomljenih krila u potrazi za fiksom
Tražila sam riječi u svakom pogledu, molila i preklinjala za njih u svakom odrazu
Nadala im se, klečala ponizno u svom htijenju i želji da ih dohvatim, da doprem do njih nekim čudom
A trgovca riječima više nije bilo
Samo noći..prazne, nerječite, neizrečene, šutljive
Istinite i vrišteće
Oči u oči sa dušom..sa svojom tišinom
Koju nisam željela čuti
Od koje sam bježala


I onda svjetlo
Malo, tek vidljivo, neki glas koji sam jedva mogla pojmiti kao svoj
Jer..dugo ga nisam čula
I neki pogled..stran, čudan, dalek
Ali sa iskrom..koja je govorila da je samo moja
Da li je ?
I ta vrištuća tišina postala je isprva vrištuća melodija
Koja se transformirala u melodiju divnog zvuka, nekih novih nota
I taj sjaj..nemoguće da je moj...no osjećam ga tako jasno
I jednostavno mora biti ...
I neki ispočetka poluosmijeh ali tako pun topline
Da li sam to ja?

I odbljesak i odraz svih tih riječi u jednoj jedinoj sjeni
Koju sam krenula loviti pa makar iskrvarila
Ali tu je..blizu..
I moja je..samo moja
I ja krećem..
Na put bez jedne jedine riječi
I ja sam spašena...







Post je objavljen 04.08.2013. u 14:00 sati.