Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/zagrebackidekameron

Marketing

Corridors of Time, Newgrange, Ireland







Davne 1965e Paul Anderson objavio je čuveni sci-fi roman "Hodnici vremena" u kome vješto isprepliće budućnost, sadašnjost i prošlost koju locira u megalitsko razdoblje prije otprilike 5000 godina. Pri kraju romana, spominje se gradnja grobnica i hrama sunca, aludirajući na tada jedino poznati Stonhendge u Engleskoj.

Paul Irsku spominje samo uz put jer tada svetište, a što kasnije bi potkrijepljeno i dokazano kompletim arheološkim iskapanjima u dolini rijeke Boinne, nije bilo poznato. Samo se znalo da da se na teritoriju Irske nalaze brojni megalitski spomenici iz mlađeg i srednjeg kamenog doba. Ponukan tim i tada još uvijek naistraženim artefaktima, otkrivenim u 17 stoljeću nedugo nakon bitke između rojalističih i Cromwellovih snaga u dolini rijeke Boinne, prof. Michael Kelly sa University Colleague of Cork započeo je 1962e godine arhloška iskapanja koja 1975 rezuliraju potvrdom jedog od najznačajnijih arheloških otkrića svih vremena. Najpoznatiji Newgrange, najveći Knowth i do danas još uvijek potpuno neistražen Dawth, tri su središta vrlo napredne civilizacije, daleko starije od Stonehengea, Egipatskih i Yucatanskih piramida, civilizacije koja je tu obitavala cca. 3500 godina prije Krista. Tijekom otkapanja otkriveno je preko 40 hodnika koji sadrže sve elemente svetišta a pretpostavlja se da ih ima daleko više. Zanimljivo je da štogod te građevine predstavljaju, sve imaju oblik hodnika koji završava nekom vrstom izbe sa tri niše a što i dan danas predstavlja misterij o svrsi i razlogu postojanja takve građevie.

Najzanimljivije u svemu tome ja da u tom dijelu irske nadaleko nema sličnog kamena a najbliža nalazišta nalaze se 80ak kilometara jugoistočno na morskoj obali. Gotovo nevjerojatno zvuči činjenica da su ih čudnovati graditelji kameog doba mogli dopremiti jedino odatle. Još je nevjerojatnije da su središnji kameni blokovi vrlo precizno obrađeni a svaki pojedinačno teži preko 3 tone za što je u ono doba, daleko prije otkrića kotača, bilo potrebno 80 do 100 ljudi posvećenih isključivo transportu blokova i to u razdoblju od tri godine. Takvih središnjih kamenih blokova je na tisuće a njima su podbočeni svi prolazi tunela baš kao i kružni zidovi okolo svakog od tri centralna i mnoštva manjih svetišta. Svako centralno svetište u promjeru, zavisno od lokacije izosi 100 do 200 metara. Uz ostali sitniji građevni materijal sve to govori da su za gradnju svetiša i niza sličnih okolnih nastambi bile potrebne tri do četiri generacije ljudi što pak priča da je u pozadini neki izuzetno važan razlog ili motiv jer ... Graditelji su čitavog svog radnog vijeka manje više posvećeni jedino i isključivo graditeljstvu, što uključuje i urezivanje ukrasa, čudnovatih šara u kamenu i to sa obje strane svakog od kamenih blokova. I sve to bez kotača, oslanjajući se samo na snagu vlastitih mišića. Svetišta su izvana obložena kombinacijom kamenih blokova i savršeno uglačanog bijelog kamena koji reflektira sunčeve zraka a konstrukcija je prošarana crnim oblucima koji čine izbočine. Središnji dio zida oko samog ulaza je od savršeno uglačanog crnog kamena što građevini daje gotovo umjetnički dojam. Valja istaći da su rekonstrukcije rađene na temelju nađenih ostataka i položaja kamenja. Newgrange je sačuvaiji dok je Knowth djelomično uništem kasijim nastambama i građeviama koje su se tu sa prekidima nalazile tijekom raznih razdoblja a što je djelomičo uništilo originalni materijal i strukturu odakle su svi kasniji graditelji crpili kamen. Razlog tome jest to što su sve građevine prekrivene tisućama tona zemlja iz koje su napravljeni umjetni brežuljci a koji su se potonjim stanovnicima učinili vrlo pogodnim za gradnju utvrda i okolnih naselja pri čemu su koristili kamen kog su otkopavali iz zemlje a koji je pripadao originalnoj građevini.

Zanimljivo je da je u sva tri središnja svetišta glavni hodnik točno okrenut prema dijelu neba gdje se na prvi dan zimskog solsticija pojavljuje Sunce. Rozeta iznad ulaza precizno vodi sunčeve zrake do, nazovimo ga, oltara ,koga baš kao i sam prolaz vrlo precizno zimsko sunce obasjava točno sedamnaest minuta nakon čega ponovo nastupa tama. Sunčeve zrake na tlu tvore vrlo jasnu oštricu svjetlosnog mača koji točno na vrhu završava u sredini savršeno oblikovanog okruglog kamenog oltara. Ljudi oltaru prilaze hodnikom koji počinje vratima precizno postavljenim ispod rozete i uspinju se prateći pod istim kutem u odnosu na horizontalu put koga prevaljuju sunčeve zrake, da bi se sa njima susreli točno na oltaru. Ponad oltara, na svodu kamene kupole sa svodom visine desetak metara u središnjem dijelu, sunčeve osvjetljavaju čitav prostor narančastim svjetlom itvore kratku ilizuju koja razbija mrak. Lijevo i desno od središnjeg prostora nalaze se još dvije polukružne niše. Tih sedamnaest minuta kamen je obasjan suncem i u prostoriji je svjetlo. Sve to govori o vrlo precizim matematičkim proračunima, vrhunskom poznavanju astronomije i savršenom graditeljskom umijeću ne samo za preciznu obradu kamena i tehnikama sa precizno spajanje kamena već i u pogledu statike da čitava konstrukcije izdrži teret od nekoliko tisuća tona zemlje kojom je svetište naknadno ručno pokriveno. Zato je opravdano pitanje kakvi su to bili ljudi srednjeg kamenog doba da su ondašnjom tehnologijom sve to mogli napraviti baš kao i pitanje o kakvoj se to vrlo naprednoj civilizaciji radi a koja je po prosječom znanju astronomije identična našoj, dok joj je u smislu poznavanja matematike, građevnih materijala i tehnologija vrlo bliska jer ma štogod mislili, ni danas se to ne bi moglo napraviti drugačije. I sve to ompletno kmijenja našu predodžu o primitivnom i zaostalom čovjeku koji živi u kameno doba jer je on po svemu sudeći potpuno drugačiji.

Na prvi dan zimskog solsticija, prva sunčeva zraka kroz rozetu iznad ulaznih vrata u svetište u svojoj veličanstvenosti savršeno i precizno osvjetljava četrdeset metara dugačak tunel bacajući sunčevu svjetlost na kameni oltar. Prizor je to istovremeno veličanstven i mističan. Iskustvo je to koje se pamti, a kog svake godine ima prilike, ako nebo nije oblačno, doživiti svega nekolicina slučajno odabranih stretnika od preko dvadeset tisuća kandidata koji se za to predbilježili i to iz svih krajeva svijeta. I to sve za vrlo skupi i ekskluzivni susret koji traje točno 17 minuta. U Knowthu u jednom od podzemnih tunela nalazi se zaglavljen predivan kameni oltar na kom je onomad nakon izlaska iznad okolnih brežuljaka stolovalo Sunce. Kameni oltar je zaglavljen jer ga nepoznati kradljivac nije uspio iznjeti. Oltar predstavlja možda najskuplji kameni predmet ikad izrađen ljudskom rukom na kugli Zemaljskoj pa je zato on danas najveće Irsko nacionalno blago. Replika kamena nalazi se u arheološkom muzeju u Dublinu dok je original ostavljen tamo gdje je s njim zaglavio kradljivac.

Mogao bi ovdje još puno o svemu nu mjesto priče ostavljam vas sa fotografijama zabilježenim te subote u Bru na Boinne (tako se naziva šira lokacija) i internet spojkama na kojima možete saznati puno toga uključujući tu i National Geographic, gdje se nalaze isječci iz filma sa vrlo skraćenom snimkom Prikazanja.

U svakom slučaju, ukoliko putujete u Irsku, žrtvujte jedan dan za izlet i posjetu Bru na Boinne a ako ste sretnik, u istom danu možda stignete i na brežuljke Tare gdje su stolovali prvi kraljevi Irske u vrijeme oko 2000 godina prije Krista. Automobilom do svih tih lokaliteta možete samo na parkiralište centra za posjetitelje gdje se morate predbilježiti i čekati svoj red za autobus na svaku od navedenih mikrolokacija. I vjerujte, čekanje se zaista isplati jer je svakoj grupi središnje kripte u Newgrangeu omogućena krataka iluminacija izlaska Sunca što će vas zajedno sa doživljajem viđeog još dugo ostaviti pod dojmom.


Newgrange











Knowth
























http://www.newgrange.com


Iz Irske sa štovanjem,
Meštar Bocaccio






Post je objavljen 31.07.2013. u 23:23 sati.