Stigli smo u Dubai s autobusom iz Omana. Kako udaljenost nije velika, oko 400 kilometara, umjesto zrakoplova smo izabrali zemaljsko prijevozno sredstvo koje nam je omogućilo i da promatramo okoliš u toku puta. Uz to ima i jednu drugu prednost, košta svega 6 eura po osobi. Nakon otprilike 7 sati puta, od čega oko 2 sata na granice Ujedinjenih Emirata, smo stigli i zamislite što nas je dočekalo: dvije kapi kiše. Sjeli smo u jedan lokal da nešto pojedemo, uzeli podzemnu željeznicu i stigli u naš hotel oko 5 popodne. 5 zvjezdica, sa bazanom na krovu, spektakularno i relativno jeftino za takav smještaj.
Na recepciji sam uzeo plan grada i ustanovio, poslije će se vidjeti pogrešno, da je jedna od glavnih atrakcija Dubaia, Burj Khalifa, najviša zgrada na svijetu s preko 800 metara, relativno blizu. Ispalo je to oko sat i 20 minuta hoda i moja bolja polovica nije bila previše zadovoljna. Uz to uzmite u obzir da novi dio grada, u kojem smo se nalazili, nije napravljen za pješake; često jednostavno nedostaje pločnik pa se mora hodati po rubu ceste. Meni taj napor nije bio mrzak jer smo prolazili po glavnoj ulici gdje su koncentrirani neboderi, u svim dimenzijama i oblicima, i kako sam po struci građevinar, došla mi je volja da i ja tako nešto isprojektiram. Uz famozni neboder se nalaze i fontane koje plešu i tu smo se uspjeli malo opustiti i zaboraviti svađu izazvanu mojom lošom procjenom udaljenosti. Sam neboder smo posjetili dva dana iza i pogled sa 124. kata, gdje se nalazi rotirajuća panoramska platforma, je impresivan.
Čim stignete u Dubai odmah vam se razjasni naziv grada; potječe od engleskog izraza Do Buy, što bi u slobodnom prijevodu značilo „kupi“. U gradu postoje desetci trgovačkih centara i neki od njih su među najvećima na ovoj kugli zemaljskoj. Potvrdu toga smo imali slijedeći dan. Bio je petak i u muslimanskim zemljama taj dan je puno toga zatvoreno, bar ujutro dok se ne obavi podnevna molitva u đamiji. Tako smo odlučili da uzmemo turistički autobus da bi prokrstarili gradom; udaljenosti su velike i pješčenje nema smisla. Gotovo sve stanice su bile uz komercijalne centre. Jedan je u obliku piramide s temom starog Egipta, u jednome ima skijaška staza, drugi svojim posjetiocima nudi klizalište, a nerjetko ispred ulaza vidite parkirane Ferarije, Rojs Rolsove i slične luksuzne limuzine. Treba privući klijentelu s nečim posebnim, što drugi nemaju, a poslije će ona već nešto kupiti. Mi smo u Dubai Mall-u, naj na svijetu, kupili čokoladu napravljenu s devinim mlijekom. Ako vas put nanese, preporučujem; cijena je oko 6 eura za 70 grama, ali vrijedi probati.
Drugi dan smo razgledali novi dio grada prebacujući se s autobusom. Vidjeli smo famozni hotel sa 7 zvjedica u obliku jedra, gdje je najmanji apartman velik 150 metara kvadratnih, dok je najveći od nekih 750. Pitam se da li u njemu ima i mali moped da bi se čovjek mogao prebaciti iz jedne sobe u drugu. Turistički krug je uključivao i vožnju brodicom po zaljevu koji djeli Dubai na stari i novi dio. Treći dan smo posvetili starom dijelu, koji i nije baš jako star, gdje se nalaze poznati sukovi (tržnice) mirodija i zlata, ali se može naći i sve drugo; odjeća, elektornika, parfemi i sve ono što se može prodati. Želeći definirati Dubai s jednom rječi, moguće je reći da se radi o velikom Disneyland-u. Vrijedi li ga posjetiti? Bez daljnjega, ali je dovoljno jedan puta. Period u kojem smo bili, polovica ožujka, je vrlo dobar jer je toplo, ali još nije stigla sparina koja počinje od travnja.