Sad sam se sjetio, kad smo bili klinci često su nas ispitivali:što bi ti htio biti kad odrasteš?I nekako mi se činilo da je uvijek većina njih "znala "odgovor,ili sam ja zapamtio one koji su imali odgovore,a one kao ja nisam zapamtio.
Znam da ja nisam imao taj odgovor spreman.
Sjećam se kad smo bili klinci moj prijatelj Slavko je odgovorio ko iz topa:ja želim biti krojač!
Zašto krojač?pita ga teta u vrtiću
Pa zato jer moja baka uvijek nešto šije i kroji i to mi je baš super!
Moj prijatelj Zoran također je imao odgovor:želim biti zidar!
Zašto zidar?
Pa zato što je moj susjed sagradio puno kuća i uvijek je na visokom i to mi je baš super!
I tako dok smo se igrali i neki odgovarali na pitanja i gurali se do tete da joj kažu što žele biti ja sam samo promatrao i slušao.
Bio je tu i jedan dječak koji je bio uvijek dosta povučen i šutljiv,zvao se Milan.
Činilo mi se da bi on htio sudjelovat u razgovoru ali se bojao doći u prvi red do tete i reći što bi htio.
Malo sam ga ohrabrio i reko mu:odi Mile tamo i reci teti!
Milan polako ode do tete i pita:pa kaj mene nebute pitali kaj oću biti?
Joj Milane,oprosti nisam te vidjela,reci što bi ti htio biti kad odrasteš?
Ja bi htel biti precednik države!
Ma bravo Milane,pa to je odlično,a kako to da bi ti baš to htio biti?
Pa znate...........i taman netko otvara vrata,baka došla po Milana i kaže:ajmo Milane deda čeka idemo na onaj izlet u grad koji smo ti obećali.
Istrči Milan ko nikad do sad i čujem kako pita baku:jel to onaj grad kaj ima tramvaj i životinje!?
Da Milane,ima zoološki vrt.
Sad sam se tek sjetio toga i vidim da ti isti moji prijatelji nisu danas to što su si htjeli kao klinci
Nekad te život iznevjeri,takva je valjda sudbina.
Sad jadan Slavko radi kao ministar u jednoj vladi,ali kad bolje razmislim bar je nešto ostvario,jer barem kroji,istina sa drugačijim materijalima nego si je zamišljao ali što je ,tu je,valjda nije jako nesretan zbog toga.
Žao mi je i mog prijatelja Zorana,jer znam koliko je htio biti zidar i po cijeli dan je promatrao kako stričeki zidaju fučkaju po baušteli.
Ali kad bolje razmislim i Zoran je bar nešto ostvario,sad je premijer i stalno je na visokom,i još mu se i fućka,baš kao što
je čuo i zidare kad su si fućkali neku melodiju.
Sad sam se sjetio i svog Milana,i ne mogu vjerovati da je to onaj isti Milan iz vrtića,gdje je nestao onaj tih i miran dječak.
To me mučilo,pa sam odlučio doći nekako do svog prijatelja i saznao da je on gradonačelnik jenog grada u Hrvatskoj,i to ne bilo kojeg,nego glavnog grada.
Krenuo ja za Zagreb i putem si razmišljam hoće li me se sjećati,ma valjda će imati vremena za jedan odgovor ,ako me uopće primi.
Pozvonim Milanu na vrata,kad ono još ne maknem prst sa zvona a on izleti na vrata.
Dobar dan Milane,jel me se sjećaš,išli smo skupa u vrtić!
Milan će:pa baš i ne,ali reci sad nabrzinu,nemam vremena,idem delat,znaš ja ti stalno delam!
Pitam ga ja:znaš Mile, baš sam se sjetio neki dan vrtića i ono kad smo razgovarali što bi htjeli biti kad odrastemo,pa sam htio čuti kako to da si ti sada gradonačelnik a tako si bio povučen i tih kao mali,i što je sa onom željom da budeš predsjednik?
Milan ipak malo zastane i odgovori:pa videl sam da bi mi to bilo nekak radno mjesto najbolje za mene,kao precednik bi opet mogel bit onak lepo tiho,na miru,nikam se ne gurat i nikam se ne mješat,ovo kaj sad delam je moj put prema tome da budem precednik,oprosti sad prijatelj moram ić delat,fakat moram!
I tako ja vidim da čak ni za mog Milana nije još sve izgubljeno.on možda točno pogodi ono što je izjavio kao klinac,pa makar se i samo nadao tome,još uvijek je na tom putu.
Šalu na stranu.zapravo me zanima jesam li ja u manjini kad smo kod tog pitanja što bi bio kad odrasteš?
Ja stvarno nisam imao spreman odgovor kao neki.
Većinom su to bili odgovori kao npr:liječnik,pilot,astronaut,učitelj,......
Jeste li imali odgovor pri upisu u srednju školu?
Ja nisam ni tad,nekako sam samo htio ić delat.
Nemam ni sad neki odgovor,jer kad vidim sad stanje najbolje ispada radit ono što prije nitko nije htio.
Post je objavljen 26.07.2013. u 13:51 sati.