Ljetna večer kao i svaka druga, nebo obasuto zvijezdama, a zrak ispunjen toliko da postaje težak. I jedna već uobičajeno zamišljena i pretrpana ja da je to teško za izdržati. Ruke su mi umorne i već dugo nisam imala olovku u ruci pa polagano osjetim bol na mjestu gdje olovka struže moju ruku. Mačka radoznalo njuška okolo naokolo u ovih naših par kvadrata i napokon se smjesti. U glavi stoji uvijek ista dilema, upaliti klimu ili pootvarati sve prozore. Ovoga puta prvo se odučujem za klimu jer osjetim znoj kako probija. Pogledom prelazim svaki dio prostorije koja kao da rađa bube. Tražim koju ću bubu prijr ubiti, ppa kad shvatim koliko ih ima, zgrožena pogasim sva svijetla i u konačnici sklopim oči. Poželim sanjati nešto lijepo. I na kraju sanjam poželjeno...
Post je objavljen 19.07.2013. u 23:00 sati.