Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/rebornraindrop

Marketing

the feeling.

pjesma uz koju je pisan post.

zatvorila je oči. ponovo je pokušavala zamisliti taj osjećaj. vratiti se u vremenu. blaga sunčeva svjetlost grijala joj je sklopljene oči. osjetila je dodir vlastite kose na licu, nošene blagim povjetarcem. duboko je udahnula. poznati miris. osjetila ga je toliko blizu da je gotovo posegnula rukom. izgleda da joj je ovaj put zaista uspjelo. svejedno, bojala se otvoriti oči. znala je, poučena iskustvom, da mnoge stvari nestanu kad ih pokušaš uvući u stvarnost, a ovo gdje se sada nalazi nikako ne može biti dio stvarnosti. svijet oko nje bio je plod njene mašte isprepleten sjećanjima. stojeći tako u središtu vlastite glave, bila je toga savršeno svjesna.



pa ipak, nije se mogla vječito odupirati mašti koja je sve više navaljivala. prepustila se i osjetila kako joj srce sve brže udara. u jednom trenutku sve je postalo crno i tada je otvorila oči. nalazila se na krovu. ispod nje prostirao se veliki grad. sunce je bilo na zalasku i cijela je slika bila prošarana blago crvenim tonovima. uživala je u pogledu. sjetila se prvog puta kad je došla na taj krov. od tog je dana često odlazila gore, promatrati sitne prilike kako užurbano vode svoje živote, potpuno nesvjesni da ih netko gleda. voljela je to mjesto. tamo se osjećala sigurno.



trepnula je i u istoj se sekundi slika rasplinula. sad se scena potpuno promjenila. stajala je ispred velike drvene pozornice obasjane samo jednim reflektorom. nikada nije vidjela ogromnu prostoriju u kojoj se nalazila, pa ipak, scena na pozornici bila joj je itekako poznata. dvoje ljudi ležalo je na jastucima na podu i slušalo zvuk stare ploče koji je dopirao s gramofona iznad njihovih glava. znala je da nakon toga dolazi oluja. znala je da će nestati struje. svejedno, nije mogla ne uživati u danom trenutku dokle god je trajao. prije nego što se i taj prizor rasplinuo, učinilo joj se da su se prilike sa poda uhvatile za ruke.



nasmijala se i okrenula prema novim detaljima koji su već na sve strane nicali ispred nje. u vrtlogu boja, pred nju je sletio šator. osvrnula se oko sebe i shvatila da stoji pored široke rijeke. bila je noć i odmah do šatora tiho je pucketala žuto-crvena vatra. sjela je pred šator i duboko udahnula. voljela je smirenost tog dana. voljela je činjenicu da je bilo kakav oblik civilizacije bio udaljen barem nekoliko kilometara od tog predivnog mjesta. večer je bila prohladna, pa je odlučila uči u šator.



taman kad se spremala zakoračiti unutra, glasan prasak vratio ju je u stvarnost. kad su joj se oči privikle na dnevnu svjetlost, shvatila je da stoji ispred velikih drvenih vrata. preko masivnog drveta dopirali su nekakvi zvukovi. nije mogla odoljeti znatiželji, a da ne pogleda kroz ključanicu. pogled su joj istog trena uzvratile velike smeđe oči. nasmješila se. voljela je te oči...



Post je objavljen 16.07.2013. u 01:40 sati.