Marketing
Chokhor Duchen
U petak je bio važan blagdan, Chokhor Duchen, kako bi rekli Tibetanci, mislim da bi bio red prigodno se osvrnuti i na taj dan kada je povijesni Buddha Šakjamuni učinio ono što se tradicionalno naziva Prvim Okretanjem Kotača Dharme.
Chokhor Dutchen obilježava se četvrtog dana, šestog mjeseca tibetanske lunarne godine. Otprilike sedam tjedana nakon Vesakha (tib. Saga Dawa Duchen). Tome je tako zato jer prvih sedam tjedana nakon prosvjetljenja povijesni Buddha nije namjeravao „izaći u javnost“ tj. propovijedati svoju spoznaju, nego je bio sklon ostati u meditaciji ispod Bodhi drveta na obali rijeke Nirandžana (danas Lilandža) u Bodhgayi (sjeverna Indija, u saveznoj državi Bihar) sve do kraja svoga života. Danas ćemo se samo kratko podsjetiti na vrlo lijepu priču o tome što se dogodilo i zašto je Šakjamuni Budda ipak ustao ispod drveta i otišao u dvjestotinjak kilometara udaljeni Varanasi (grad na obali rijeke Ganges u državi Uttar Pradesh, poznat i pod imenom Benares) gdje je u parku Sarnath održao petorici svojih starih znanaca asketa propovijed o Četiri Plemenite Istine, propovijed koja se i podrazumijeva kao Prvo Okretanje Kotača Dharme.
Radi boljega razumijevanja, iako sam bezbroj puta spomenuo, treba još jednom reći kako bića koja se spominju kao bogovi Indra i Brahma u ovoj priči nisu nekakvi vječnosnici koji drmaju sudbinom svemira, kako se to podrazumijeva u semitskim teističkim religijama, pa donekle i u hinduizmu, nego su oni osjetilna samsarička bića kao i ljudi, životinje itd, a koja su uslijed svoje povoljne karme ponovno rođena u raju tj. u deva loki. Iako uživaju brojne pogodnosti svoga visokog rođenja i brojne izvanredne sposobnosti koje ljudskim bićima izgledaju sasvim magično, bogovi nisu savršeno prosvijetljeni i nisu besmrtni. Prosvjetljenje Buddhe Šakjamunija, koje su bogovi opažali svojim transcendentnim uvidom izazvalo je kod njih instinktivno veliku sreću i zanimanje kao i kod svih drugih samsaričkih bića. Radi pojašnjenja uzmimo odmah analogiju kad je Buddha konačno stigao u Varanasi u Sarnath- Park Jelena i propovijedao o Četiri Plemenite Istine, kako su se uz petoricu asketa okupili jeleni i košute iz parka jer su instinktivno osjetili da se govori nešto što se tiče i njih kao i svih osjetilnih bića.
Jelen i košuta promatraju Kotač Dharme, asocira na prvu propovijed Buddhe Šakjamunija ornament čest na ulazu u hramove. U tibetanskoj tradiciji podrazumijeva se da hram na čijem krovu je ovakav simbol čuva kompletan Tengjur i Kangjur tj. Buddhine vlastite riječi kao i komentare budističkih filozofa.
Neki umjetnički prikazi prve propovjedi u Parku Sarnath:
"Otkrio sam duboku Istinu, teško shvatljivu, teško razumljivu, dostupnu samo mudrima. Ljudska su bića zahvaćena vrtlogom svijeta i ondje nalaze svoja zadovoljstva. Čovjeku će biti teško razumjeti zakon povezivanja uzroka i posljedica, potiskivanja samskara*.
Kakve li koristi otkriti ljudima ono što sam sam teškom mukom otkrio? Zašto bih to učinio? Ovu doktrinu ne mogu razumjeti oni koji su ispunjeni željom i mržnjom. Ona je misteriozna, duboka, skrivena od prostog uma. Ako je objavim, a ljudi je ne uspiju razumjeti, jedini rezultat za me će biti umor i nezadovoljstvo.“
- Misleći tako Prečasni Gospodin je bio sklon šutjeti i ne propovijedati doktrinu.
U tome trenutku interveniraju bogovi i ohrabruju Buddhu, u nekim kazivanjima navodi se Indra ili Brahma Sahampati, uglavnom imena poznata iz hinduskog panteona, bogovi koji su ovdje u budističkom kontekstu dobili jednu bitno drugačiju ulogu. Pa tako Brahma Sahampati kaže:
„Moj Prečasni Gospodine, propovijedaj doktrinu! Postoje bića čije su duhovne oči jedva prekrivene prašinom- oni će razumjeti. U zemlji Magadha prevladala je lažna doktrina koju su širili ljudi čiji umovi su bili zatamnjeni neznanjem. Otvori im vrata Besmrtnosti.
Uzdigni se o Pobjedonosni! Putuj svijetom, o izbavitelju bića koja lutaju u krugovima rođenja i smrti. Postoje bića koja će Te razumijeti.“
Nato Buddha zaokruži pogledom cijeli svijet. Vidio je bića čije su duhovne oči bile pokrivene tankom prašinom, vidio je one čiji su umovi bili živi i one čiji su bili tupi.
Baš kao u ribnjaku među lopočevim cvjetovima izniklim u vodi, jedni ne izranjaju iz vode i cvjetaju u dubini, drugi rastu do površine, dok neki pak izranjaju iz vode, a voda im niti ne vlaži cvjetove, tako je i Buddha vidjevši svijet vidio je bića čiji umovi su bili neokaljani prljavštinom svijeta, jedne sa živim i druge sa tupim umom, bića plemenitog karaktera, dobre i loše slušatelje, Vidjevši to, rekao je Brahma Sahampatiju:
„Neka Vrata Vječnoga budu otvorena svima! Neka onaj tko ima uši čuje, neka čuje!“
*samskara- mentalni utisak, koncept
Pet isposnika sa jelenima, u parku Sarnath, sam Buddha je ovdje prikazan na tronu u vidu Kotača Dharme.
Moj dodatak:
Spomenuo sam u prošlom tekstu zli, pravo rečeno sotonski napad na Mahabodhi Hram u Bodhgayi, na mjestu Buddhinog prosvjetljenja. Hvala Dharmapalama, nitko nije smrtno stradao, ozlijeđeno je samo nekoliko ljudi, redovnika iz Mianmara i Tibeta… rekao sam onda da ću možda pisati ali ne želim niti misliti više o tome, a kamoli pisati, koga stvarno zanima može lako pronaći informacije na netu, (recimo OVDJE) naši mediji vjerojatno nisu ni slovca o tome rekli, ne znam jer ih niti ne pratim puno, siguran sam da između problematike Milanovića, Linića i EU nisu niti mogli naći vremena… razumijem ih zaista :-P
Samo mogu samo izraziti nadu da će indijske sigurnosne službe u buduće raditi svoj posao i neće nonšalantno ignorirati konkretna upozorenja s terena kao što je to bilo ovaj put.
A o počiniteljima i organizatorima ovoga gnjusnog napada, kome će i kako odgovarati? Indijski zatvor im svakako priželjkujem, ali u konačnici neće odgovarati nikome drugome do svojoj vlastitoj Tathagathagarbi, buddhinskoj prirodi u sebi. Isto kao i oni koji su rušili Buddhe u Bamiyanu, u Afganistanu 2001.g. Zašto ste se minirali misleći da minirate nešto izvan sebe, nešto što se vas ne tiče? Pa i jeleni su znali, kao što su i bogovi znali da Buddha ne govori privatno za sebe nego da govori o onome što je svačija priroda, svakoga osjetilnog bića kakvo god bilo, odakle god bilo.
Oni koji su kroz povijest rušili hramove i samostane, klali redovnike, palili knjižnice sa svetim spisima ognjem i mačem širili nekakve instant „istine od boga objavljene“ iako se iz povijesti čini da su takvi odnijeli pobjedu na svjetovnom planu na mnogim geografskim širinama te da vladaju svijetom na krilima svoje mnogobrojnosti, svejedno vidimo da ne nalaze mir u toj svojoj „povijesnoj pobjedi“ i da pate u strašnim mukama, vječno u ratu i nasilju, izrabljivanju, siromaštvu, plemenskim i klanovskim sukobima, najvulgarnijem seksizmu i seksualnim izopačenostima itd. Povijesne svete zemlje buddhističke kulture- današnji Afganistan, Pakistan, pa kineski Sinkjang (Ujgurstan) itd. koje su u izvještajima drevnih kineskih i indijskih putopisaca opisuju kao rajevi na zemlji treba li išta više reći?
Skupa je to pobjeda kad se u ratu kao suparnika porazi svoju vlastitu buddhinsku prirodu. Kako može pobijediti onaj tko ratuje protiv onoga jedinoga savršeno čistoga i savršeno ispravnoga u sebi uvjeren da ratuje protiv izvanjskog neprijatelja? Zaista pobijediti nikada ne može, može jedino egzistirati u paklu vječne pobune bez konca i kraja.
Post je objavljen 15.07.2013. u 19:45 sati.