Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/ggirry2

Marketing

Ariel Magnus: Kinez na biciklu

vrlo simpatičan knjižuljak koji na vedar i šaljiv način opisuje kinesku grupaciju koja živi u Argentini. ali vrlo dobro opisuje Kineze kako naciju, općenito. ne vidim kod autora neke velike političke ambicije da se bavi problemom manjine ili nečim sličnim. priča nam jednostavnu ali apsurdnu priču o Ramiru, domaćem čovjeku kojeg na početku priče otima Kinez Li, zvani Šibica. Li je (kako on tvrdi, nepravedno) optužen za podmetanja požara, te odvodi Ramireza u kinasku četvrt, s namjerom da mu on pomogne dokazati nevinost. Ramirezu, koji se i inače bio zasitio svog života, se počinje dopadati zatočeništvo, počinje upoznavati svoje čuvare, zatim udomitelje a na kraju i svoje prijatelje, Lita i Chena. Ovdje pronalazi i svoju ljubav, Yintai.
svidjela mi se knjiga, vedra je, pozitivna, vrckasto napisana......
imao sam priliku poznavati jednog dobrog Kineza i imao sam priliku biti u Kini tjedan dana. dopao mi se, Yzag, dopala mi se Kina i svi oni Kinezi i Kineskinje koje sam sreo i upoznao. topli su, kao djeca su, sasvim sam se ugodno osjećao kod njih. i zato mi se ova knjiga dopala..........



citati:

prva rečenica:
Osjećam hladnoću pištolja na potiljku već i prije nego što čujem kako se vrata zahoda otvaraju uz tresak.“

posljednja rečenica:
Sretna Nova godina, ljubavi. “

zanimljivi citati (podebljavam ja):
U krevetu i usred akcije prestao sam joj biti smiješan i postao joj zanimljijv, svake minute mijenjala je moj položaj i stalno proučavala moje reakcije dok je iskušavala razne formule masaže i sisanja, ne bih joj htio poreći zasluge za znatan arsenal erotskih tehnika, ali osjećao sam kao da me preslušava liječnik. Priznajem da sam i ja nju malo osluškivao, nikad dotad nisam to činio s Kineskinjom, znatiželja je trajala nekoliko sekunda, jedva dovoljno da se uvjerim da nemaju usjek u horizontalnom smjeru. U jednom trenutku njezino zanimanje za anatomiju zamijenila je ljubavna žudnja i počela me jahati uznemirujuće bijesno, davao sam joj znak da uspori, ali ona ga je protumačila suprotno i ubrzavala, nakon nekoliko minuta, koliko me gnječila svojim zdjeličnim kostima, dogodilo se nešto nevjerojatno, svršila je, to mi nisu toliko potvrdili vandalski krikovi kojima je to objavljivala, nego činjenica da je smjesta zaspala. Mislio sam kako bih trebao zahtijevati ne samo da vrati novac Šibici nego i da meni plati za pruženu uslugu, ali samo sam se obukao i brzo izašao kao da me već očekuje sljedeća mušterija, ovoj ću naplatiti unaprijed. "I, kako je bilo?" "Fantastično." Čemu povrijediti istinom kad se može zahvaliti lažju, Li me potapšao po ramenu kao zadovoljan stric, na neki je način imao pravo, na neki je način to bio moj debi.“


Dok su zapadnjaci otkrivali atomsku energiju i upotrebljavali je za izradu bomba, ispio je Li svoju drugu šalicu čaja i zapalio cigaretu, dok su zapadnjaci svemu na kraju davali vojnu primjenu, od aviona i ultraljubičastih zraka do papra i senfa, Kinezi su odredili barut za vatromet i nisu se koristili borilačkim vještinama kako bi naudili bližnjemu, nego kako bi se održali u formi i meditirali. Time mi je Li htio reći da Kinezi nisu bili u osnovi ratoborni i da, iako odsijecanje glave ili vađenje vitalnih organa može s ove strane svijeta biti gledano kao barbarski čin, gledano s druge strane, najveće je nasilje i sadizam pokazivati siromašnima preko televizije stvari koje si nikad neće moći kupiti.“

„Protivno svim mojim očekivanjima Yintai me čekala obučena i našminkana., bio je to prvi put da je vidim u suknji i puštene kose padala je savršeno ravno i gotovo do struka, bijelo lice i crvene usne davali su joj neodoljiv izgled gejše. Tek kad sam je vidio tako dotjeranu, shvatio sam da nisam isplanirao kamo da je odvedem, jedino mjesto koje mi je padalo na pamet za ženu poput nje bio je najbliži motel i odande u prvu crkvu, srećom ona je preuzela inicijativu i, izjavivši da ne želi ići predaleko iz kvarta, predložila je da idemo do Barrancasa. Prelazak ceste uz nju i prolazak ono malo metara što nas je dijelilo do parka bili su jedinstveno iskustvo. Dok smo čekali da prođe vlak i poslije da se na semaforu upali crveno, ljudi su zlobno izmjenjivali poglede, prvo su nju gledali žudno, a mene iznenađeno, a onda bi se s nevjericom i žaljenjem okretali prema njoj, a prema meni sa zavišću i mržnjom.“

„Ja bi rekao da popiju kapučino i prestanu pljuvati na sve strane, nauče sjediti kako treba, prestanu se razmnožavati kao zečevi i osnivati krvoločnu mafiju u svim zemljama svijeta, odrežu nokte na malom prstu i počnu čistiti uši vatenim štapićima, napokon shvate da su karaoke najdosadnija stvar na svijetu i da ne znaju pjevati.“

„Kineska poslovica: Ako imaš ploblem kojij nema lješenja, zašto se blineš zbog njega; a ako ga ima, zašto se blineš?“

„Svijetom ne vladaju oni koji imaju praktičnu sposobnost da to čine, nego oni koji znaju inteligentno iskoristiti tuđu moć u svoju korist, da svi siromašni stupe u štrajk, planet bi kolabirao i stoga nisu oni ti koji drže uzde, to je veliki paradosk koj je komunizam želio rješiti ali paradoski nemaju rješenje, to je najveći paradoks.“

„Prema mom mišljenju, Kinezi ne vladaju svijetom jer ne žele, lijeno im je, unatoč fami o njihovoj radišnosti i o tome da neprestano rade, najviše na svijetu vole ljenčariti i ako im je dobro, neće prstom mrdnuti da im bude bolje, ne znam je li to nepomičnost koju je propovijedao Lao-ce ili nedostatak glagolskih vermena u jeziku, ali činjenica je da su u tom smislu savršeni komunistički birokrati. Vjerojatno je i zbog toga Maou bilo tako lako osvojiti zemlju. Kinezi su shvatili da nikad neće naći birokratskiji sustav od komunizma i da je birokracija najsavršeniji oblik hedonizma, u biti oni su jedini koji znaju kako voditi dobar život bez previše napora, a prijetnje koje svako toliko upute da će zavladati svijetom služe samo tomu da ih ostavimo na miru...“






Post je objavljen 12.07.2013. u 21:41 sati.