Isušeno korito priče tragovima, bez riječi, svijedočanstva vremena prošlih priča.
Osjetih kako me zovu, kako nastoje podijeliti samnom 'istinu svoju'; sebe. Energija neka, pozornošću mojom, pokreće sjedinjenje i tragovi postaju dio mene.
Osjetih priče kao nešto treće; kao nešto čime one postoje, čime tragovi nove tragove čine. Jesam tu postrance. Promatram. Promatram 'sebe' u pričama 'svojim'. Tu gdje mjesto je promjena priča svih. Tu i sada. Jedino ovdje pozornost jest. Sada. Imaginacija. Meni moja.
I što tragovi jesu, kada bez imaginacije to njihovo 'sada' nije? Nije meni. Meni sada. Pitam, a 'odgovore' vidim. I oni su dio priče 'moje', jer pozornošću i njih pratim. Ne sadržaj njihov, već to što one jesu. Da, kao i ja što jesam.
I sve to bez riječi, jer riječ slijedi u kašnjenju za Istinom priče; za onim sada kada tragovi energiju potiču. Puninu doživljaja riječi na sebe skreću i odvode priču van tragova smisla.
O riječima, tako, riječima svjedočim.
Dobar plesač ritam ne slijedi. On ritmom je tu i sada. A kako riječima da svjedočanstvo 'odplešem'? Poštujući 'sada' traga kojeg svjedoćim. Znam da iskrivljenje njihovo mogu biti. Ovakav svijetovan sam tek u vremenu 'svome' i na mjestu 'svome'. Trag istinu svoju ima. I sve tako, što jest, je. Poštovanjem tragu prilazim sviješću ne remeteći istinu 'njegovu'. Tek voljom Gospodnjom jesam. O Gospode koliko tragova! A ja tek čovjek jesam u vremenu 'svome', na mjestu 'svome'. Da, ali tragove vidim. Tragove rijeka što više ne teku. Koliko doziva; ruka što ruku traže; ljubavi bez utjeha.
Osjećam tragove. Otvaram oči. Oči duše i srca. Ovdje i sada. Tragovi u neizmjerju tragova i sada nastaju. Koliko suza, koliko tuge, koliko bola! A 'moje sada' jest tamo gdje jesam po, Istino, Tebi.
Otvaram Srce djeco Vama. Godine vaše nisu važne. Ima Vas i u stotima. Pogledajte i osjetite Srce i Dušu 'svoju'. Vi imate moć za sreću! To je dar Gospodnji! Dajte osmjeh tužnima; dajte nadu izgubljenima. Neka Svijet bude mjesto Radosti. Srce ne razlikuje veliko i malo. Ono voli sve. Ne upadajte u zamku mržnje. Nju nije Srce stvorilo. Pogledajte bolje. Nedostatak nečije ljubavi neka ne bude nestanak njen kod vas.
Eto, ovdje sam.
Vid mi je očima dodatno oslabio, ali se njime služim. Vjerujem da vidim i okom.
Ljubavlju Vas pozdravljam i neka Radost i Vedrina uđu u Vaše Živote...:)
Post je objavljen 09.07.2013. u 12:49 sati.