Marketing
Lito, Komiža...
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
Lito...
Jutros sam se probudila treći put u julu oli srpnju. U Europi.Treća sreća. Oko mene na nudi plaži Templuz u Komiži sve GO Europljanin. Goli Slovaci, poneki Česi, lokalni pošćer, arhitekta, Šjor pučanstvo, Murić iz Visa, Džađo iz Sarajeva, jedini Balkanac...Jadna mu Majka. Skinuli ga do gola na granici protiv volje, a sada se skinuo sam. Dobro, i žena mu...
Džaba nije to kao nekada. Nema Frankine teče s brujetom, nema palačinki iz Jurkovice, nema Neše iz Begiša, nema Jana iz Novog Mesta, nema, majstor Laleta iz Niš. Kaže mi na mob kako mu je jedina veza sa Jadranom tvornica ribe „Neptun“ preseljena u Niš kao „Fish of Nish“.
Sezona je daleko od onih davnih kada je Grad grcao pod navalom turista. Ne čeka se na kruh, hljeb oli hleb. Nema zapisivanja za sutra. Ne zato što je ponuda bolja već što je sve manje onih koji mogu platiti prevoz brodom do Visa i ljetovati na otoku. Skupa rabota. Za iste pare, ako ne i manje, može se uživati u Grčkoj ili Turskoj. I biti dio Europe. Ovdje da bi se popišao u moru na Makarskoj rivijeri moraš dnevno na granici prikazati posjedovanje 100 eura. Kako neki dobronamjerni reče; kada bi se tražilo to isto od građana Hrvatske, više od pola ih ne bi više stanovalo u njoj. Bili bi prognani na Balkan. Ako bi ih tamo itko pametan primio...
Lito svira nježniku...
Vrijeme, vreme, vrime je kada se ljudi po deseti put smiju TV seriji: Lud, zbunjen, ne/normalan...
Post je objavljen 03.07.2013. u 21:34 sati.