Recept za jednu dobru praseću žderačinu znamo svi:
-nekoliko kilograma čistog mesa
-kruh
-ljetna pomidora,kukumari,kapula salata
Nedavno sam čuo jednu toliko dobru priču vezanu uz ovo da je jednostavno moram prepričati.
Dakle,prije par godina jedan je moj mještanin poznat po fanatičnoj posvećenosti radu i 'Pan' pivu nazočio jednoj večernjoj žderačini.
Hrpa pečenog mesa,salate,čaše pune gemišta i udri!
Kad se dobro napucao odjednom ga je nešto u želucu pomutilo pa se digao od stola i rekao:''Iden ja tren na zahod!''
Kad se istresao na školjci izašao je van,a ljubazna domaćica mu je pružila ručnik i rekla:''Evo ti šugaman,ako 'š malo oprati ruke!''
Ovaj je pogledao u čudu i odgovorio:''Neću,neću prati ruke,fala ti,mislija san još malo jisti!''
O KUHANJU OPĆENITO
Kad smo bili jako mali jako smo mrzili četvrtak.
Četvrtkom je naime umjesto crtića u sedam i kvarat išla kultna Karapandžina 'Vegetina' kuhinja.
Nisam imao prilike probati niti jedno jelo iz pustih emisija,ali zato zauvijek pamtim zadnji sastojak koji je glasio ''...i jedna žlica Vegete...''
Kako miris 'Vegete' danas asocira isključivo na menzu smatram da su Karapandžini recepti iz tog vremena totalni 'out'.
Dolaskom komercijalnih televizija u naše domove su se uvukle bezbrojne kulinarske emisije.
Postoje ljudi kojima takav tip programa strahovito ide na živce,ali ja, npr. više volim gledati neku zgodnu tetu kako u loncu miješa varivo nego neku impotentnu spodobu kako priča protiv lezbijki i pedera.
Dosta često te kulinarske emisije doživljavam kao snobovsko preseravanje i to isključivo zato što je stari zaostali hrvatski običaj negirati sve ono što ti je nepoznato.
No,kako s vremena na vrijeme, zahvaljujući poznavanju osnovnih akorda, dosta često pohodim fine restorane moje se mišljenje stubokom promijenilo.
NAJSLAĐI OBROK U ŽIVOTU
Restoran 'Tic Tac' u Murteru već godinama slovi za TOP 100 hrvatskih restorana i ako mene pitate sasvim opravdano.
Čime nas je gazda kupio?
Dakle,navikao na vječne juhe,pašta šute,fažole,pohane batke i sličnih 20 obroka koji većinu prate kroz život te se večeri,prije nekih desetak godina za mene otvorio čitav jedan Svemir.
Na stolu je bilo par lijepih tanjura.
U jednom carpaccio,u drugom komadić paškog sira obložen slanim inćunom, u trećem neki prefini riblji namaz,u četvrtom neka čarolija od školjki,u petom se....više i ne sjećam...
Kraj toga košara toplih peciva spremljenih ispod peke,butelja vina i boca mineralne.
Uzmeš komadić ovog,gucneš malo vina,pa uzmeš malo carpaccia,pa gucneš,pa malo paškog sira pa gucneš.....
Osjećaj ravan najboljem seksu.
Čista stopostotna čarolija.
A kako bi bilo da počnemo sa današnjom epizodom?
GUTLJAJ ZA VJEČNOST
Svojevremeno sam redovito kupovao hrvatsko izdanje 'Playboya'.
Snobovski izleti hrvatske novinarske elite po lokacijama o kojima većina čitatelja može samo sanjati,vrhunske fotografije obnaženih pičaka (koje jebu samo odlikaši,sine),kao i detaljni opisi gadgeta koji mi u životu neće trebati predstavljali su pravi užitak za čitanje.
Nevezano za to,sjećam se i kratkotrajnog kupovanja časopisa 'HI FI' namijenjenog audio-manijacima koji ne slušaju glazbu nego zvuk.
Izdrkavanje o pozlaćenim jackovima i zvučničkim kabelima,kao i o uštemavanju kabela za napajanje od linije do razvodne ploče jedno vrijeme su bile prilično zabavno štivo.
Sve do onog trenutka kad su na dvije stranice testirali neke JBL-ove zvučnike i napisali zaključnu rečenicu ''...mislimo da ćete u klasi do 10 000 kuna teško naći bolje zvučnike...''
By the way u jednom broju je njihov dopisnik iz New Yorka intervjuirao Michaela Stipea iz grupe REM i čovjek nije mogao
doći k sebi saznavši da poznati glazbenik u kući nema muzičku liniju od poda do plafona vrijednu milijun dolara već nešto obično,normalno i svakodnevno....''
A sad bismo stvarno mogli početi s današnjom epizodom,a?
Dakle,retoričko pitanje glasi:
Znate li što se dogodilo 1963.?
Bar nešto!
Ajde,ajde...sjetite se....
Mislite...mislite.....
Bitlsi kod Ed Sullivana?
Je...može...ajde mislite...mislite....
Ubojstvo Kennedya?
Može....može.....ajmo još...ajmo još....
Martin Luther Kingov 'I have a dream'?
Je...može...može...
Ajmo dalje....
Kleopatra sa Richard Burtonom i Elizabeth Taylor?
Može.....može....ajmo još samo nešto....
Snimljen 'Lovac na jelene'??
Nije....ajde nazad na facebook i fotografiraj čikarice s machiatom!
Dakle,svega i svačega je bilo te daleke 1963.
Zašto je to bitno?
Pa eto,zato što već četiri dana osjećam neko ushićenje zbog jednog neponovljivog doživljaja.
Kakvog doživljaja,pitate se!
Pa eto, jedan je moj poznanik slavio pedeseti rođendan.
Kako je pola života proveo po Nizozemskama,Španjolskama,Katarima,Aljaskama,Amerikama i sličnim mjestima gdje bi njegova firma podizala postrojenja za vađenje nafte priče koje smo tu večer čuli ostavljaju bez daha.
Kompanija je npr. nedavno ušla u Guinessovu knjigu rekorda jer su uspjeli u pogon staviti platformu koja vadi naftu na dubini od 3500 metara....
Mene je živo zanimalo gdje nakon vađenja ide ta pusta nafta,a čovjek mi je lijepo objasnio da sve ide direktno u tankere-plutajuće rafinerije koji do ulaska u luku već nude gotov prerađen proizvod.
Ne znam zašto mi je pala na pamet ona uboga sirotinja koja u plavim trlišima prosvjeduje zbog neisplaćenih plaća i viču 'Škver je naš!', ali stvarno kad čuješ takve priče dođe ti plakati kad znaš da u ovoj zaostaloj zemlji glavnu riječ vodi Crkva,a gdje vlada Crkva nikad se neće moći projektirati platforma koja će vaditi naftu na 3500 metara dubine jer za tako nešto prvenstveno treba znati čitati i pisati.....
I onda je nakon svih tih odličnih priča, otpjevanih pjesama i potoka nekog finog španjolskog vina došao klimaks večeri.(naježio sam se)
Sto puta ste imali prilike čitati enološke reportaže koje Davor Butković mimialno jednom tjedno u 'Jutarnjem' plasira neukom puku.Obožavam čitati te članke iako nemam pojma o čemu čovjek govori sumnjam da bih znao prepoznati da li mi je u čaši Plenković ili neka fina domaća rinfuza,ali eto od srijede se i ja mogu pohvaliti sa ulaskom na velika vrata u čudesni enološki svijet.
Eto,nakon torte,kad su i najtrijeznijima zasvjetlucale oči slavljenik je izvadio najoriginalniji rođendanski poklon ikad.
Drvenu kutijicu koju mu je još prije tri godine darovao jedan poslovni partner,ali samo pod jednim uvjetom.
Želim da je upotrijebiš za svoj pedeseti rođendan!
Rečeno-učinjeno.
U luksuznoj drvenoj kutiji ležala je prašnjava boca 'Porta' iz 1963.
Na etiketi starinski font kakav je bio na prvim starim singlicama i LP pločama.
Boca stara pedeset godina,ej!
Ležala je u podrumu,a vani se čovjek spustio na Mjesec, onda je bjesnio vijetnamski rat,Jimi je na Woodstocku odsvirao američku himnu,Stallone je dobio Oscara za 'Rocky'-a,Umro je Tito,Status quo su sa Rockin all over the world otvorili Live Aid,raspalo se ono govno od Jugoslavije,opljačkala se Hrvatska,James Cameron je dobio punu najlon vrećicu Oscara sa Titanica,pokrenut je 'SPIG'....a boca je cijelo to vrijeme ležala u podrumu...
Dok je većini ljudi ta boca fora i ništa više, za mene je to bio pravi pravcati Sveti Gral!!!
Boca Porta iz 1963!!!
Pola stoljeća povijesti,pola stoljeća progresa,pola stoljeća smijeha i suza,pola stoljeća uspomena zarobljenih u jednoj prašnjavoj tamnozelenoj boci
Okus?
Moj prijatelj Dr.Dammien je rekao da mu ga pomiješa sa Coca Colom jer još nikad nije pio 50 godina star bambus što je nama bilo jako smiješno.
A kako nismo dobili tanjure za kolače ljubaznu Španjolku koja je rezala tortu zamolio sam da nam da 'dos piatos per tortos' na što nas je ova pogledala u čudu.
A kad su joj preveli zamalo se upišala u gaće.
Okus Porta neću zaboraviti.
Prošekasto,fino,zamamno!
Enolog bi znao reći da li je suh,koja je bila berba,kakav mu je bouet,koliko je star,da li ga je gazila muška ili ženska noga....ali meni to stvarno nije bitno.
Ne prolazi svakoga dana pola stoljeća kroz grlo.
Živjeli!
Post je objavljen 30.06.2013. u 13:31 sati.