Sutra, kad me sretnete u tramvaju, na cesti, na zebri.. Ne drogiram se i (gotovo) ništa slično. Puno me noći još čeka ali uglavnom je sve u redu. Čak i ako padnem pod neki bicikl.. radim to i inače.
Pogodite šta mi se desilo danas?
Raspala se u busu kroz sve žive stepenice. Kojih ruku na srce i nema tako mnogo, ali sasvim dovoljno da dvije bake prekrše pokoju Božju zapovijed i vozač ubaci lero, hvata me i ne zna bi li se smijao il pozvao hitnu. Takva sam u principu ja.
A on.. on mi je nacrtao Hitler smajlija i krug na zidu još davno. Kaže anti stress kit: "Bang head here". Trebala bi ga slušati koji put. Vratila sam crazy-creepy klaunom, pa nek ga zove kako želi. I ovcom u svemiru koju i dalje čuva u novčaniku.
Mali princ bi bio ponosan. Iako ni moja ovca nema brnjicu. Razmišljala sam da je stavim naknadno, ali ne ipak, ne.
Neke stvari su preodređene na neizvjesnost. I ja ih volim tako.
Post je objavljen 19.06.2013. u 04:24 sati.