Marketing
Uvod
Ne, nisam čamio doma, ako ste se zapitali gdje sam nestao nakon putovanja po središnjoj Aziji krajem prošle godine. Nastavio sam putovati. Neka od tih putovanja bila su skijaška poput trotjednog puta u Colorado i Island u veljači i ožujku, a neka poput siječanjske odiseje u Izrael i Jordan čisto namijenjena kulturnom uzdizanju. No, zbog malo slobodnog vremena odlučio sam ta putovanja ovjekovječiti samo fotografijama.
Još ni u siječnju, ni u veljači, ni u ožujku nije mi bilo na kraj pameti otputovati negdje u prvoj polovici lipnja. To je već visoka sezona u mom turističkom poslu i ne biti u Zagrebu i planinariti po dva zagrebačka brega s gomilom španjolskih, engleskih ili istočnjačkih turista koji poput mrava prate svoju maticu graničilo bi s ludosti. Ali onda sam krajem ožujka odlučio biti malo lud. Ukazala se prilika koja se baš i ne ukazuje često. U ruke mi je upala karta iz Milana do Jakarte s Etihadom za svega 2185 kuna. Da, dobro ste pročitali. Tamo i nazad. I ne, neću morati stajati na nogama za čitavog trajanja leta. Ili pedalirati. Bilo je nevjernih Toma koji nisu vjerovali da se za ovakve novce može doći do drugog kraja naše kugle i nazad. E pa može! I tako sam odlučio zapaliti za Indoneziju.
S obzirom na posao odlučio sam odvojiti za ovaj put desetak dana i zbog vremenske ograničenosti jedini pravi potez bio je odlučiti se za Javu. U početku je u igri bio i Bali, pa arhipelag Karimunjawa, ali sve se ne može ubaciti u deset dana. A kamoli tek udaljenije Molučko otočje ili pak Papua.
Java sa svojih 141 milijun stanovnika ili 60% ukupnog stanovništva Indonezije najnapučeniji je ne samo od preko 18,000 otoka Indonezije, već i najnapučeniji je otok na našoj kugli. Java je indonežanska alfa i omega, a sve ostalo između te alfe i omege nažalost morat ću ostaviti za neki drugi put. Ovaj otok ima plaže, vulkane, prašume, planine i rižina polja, ali i tradicionalne gradove i sela, stare hinduističke i budističke hramove tik uz džamije, odličnu hranu i susretljive i vesele ljude uvijek spremne za ples ili pjesmu. Java je Indonezija u malom. Mjesto gdje se kultura 18,000 otoka ove zemlje zrcali u jednom.
Put počinjem u Solou gotovo na istoku zemlje i onda kopnom nastavljam za obližnje hinduističke hramove Prambanana i budistički Borobudur, prije nego li par dana odmorim u Yogyakarti i na njenim obližnjim plažama. Vlakom potom nastavljam preko cijele Jave do Bandunga i Cianjura gdje namjeravam otkriti čari (i nedostatke) javanskog ruralnog života. Avantura završava u Jakarti, najnapučenijem gradu Jugoistočne Azije.
Post je objavljen 03.06.2013. u 16:48 sati.