Marketing
ICTY, SDP, unutarnja okupacija i agresija
ICTY, privremeni međunarodni sud za ratne zločine na području bivše Jugoslavije je i politički, ali nedovoljno politički sud.
Svojim neujednačenim i vrlo upitnim kriterijem je prikrio stoljeće srpskog ekspanzionističkog vojno-političkog angažmana, kako unutar Srbije, tako i van granica Srbije.
Postavlja se pitanje: Kako to da je Srbija (kneževina, kraljevina pa republika), zaostala feudalna turska provincija mogla provoditi tako agresivnu i osvajačku politiku protkanu diktaturama i ratovima?
Uz pomoć vanjske vojne, diplomatske i ostale pomoći.
Ne treba smetnuti s uma ni činjenicu da je Srbija doživjela u manje od sto godina tri velike intervencije (1914. napad AU i 1916. njemačku vojnu ekspediciju, 1941. njemačku vojnu ekspediciju i 1998. SAD vojnu ekspediciju).
Uistinu čudno. Uz pomoć engleza i francuza 1918. se šire po balkanu i okolici kao pobjednici. Prevratom su (iznutra) okupirali Crnu Goru. Istom politikom (unutarnje okupacije) su zauzeli Sloveniju, Hrvatsku, Bosnu i Hercegovinu. Prethodno, 1913. U II. balkanskom ratu su okupirali vojno Sandžak i Kosovo. Što je vjerojatno bio pravi povod AU vojnoj intervenciji.
Istinska slabost ekspanzionističke Srbije se očitovala u pripajanju snagama iznutra nesrpskih zemalja.
Ni 1944. kada Bugari i Sovjeti oslobađaju srbiju, koja na krilima unutarnjih suradnika ponovno uspostavlja Jugoslaviju pod srpskom vojnom dominacijom nije izuzetak. Tek 1991., otvorenim vojnim napadom na republike bivše zajedničke države, Srbija pokazuje snagu akumuliranu u skoro stoljetnoj prijevarnoj pljački i militarizaciji svog društva na temelju te pljačke.
Treba uočiti diplomatsku crtu, pritajenog isčekivanja i kupovanja vremena. Postepeno jačanje i padanje vojno-diplomatske moći onih koje su okupirali.
Svi koji su bili u direktnom suživotu ili sukobu sa Srbima dobro znaju ili su znali domete i posljedice te politike. Ali, svjetski centri moći (što ne znači i centralni svjetski centri moći) pomažući zaostalu Srbiju (koja je bila izuzetan klijent u kupovini moći) svoju skoro stoljetnu politiku (oslonjenu i na druge razloge) prodaje oružja i diplomatske zaštite moraju (unatoč nama, svjedocima) prikriti.
Direktnim vojnim atakom, u želji ostvariti ekspanzionističke ciljeve, Srbija se oslabila.
Potom je pribjegla staroj (prokušanoj) metodi unutarnje okupacije. Dolaskom Račana i Mesića na vlast u RH, bitno je ojačala svoju (vrlo znanu) poziciju pri međunarodnom sudu ICTY. Sanaderov prevrat je samo zabluda hrvatskog puka, jer su Sanadera preko Manolića, vodili Srbi. Opet unutarnja okupacija. Nepotpuna, ali dostatna za novi udar. Josipović, kukuriku koalicija, Milanović, Pusić, ..
Rezultati su promptno vidljivi na rezultatima ICTY-a, međunarodnog suda.
Nedostatak diplomatske i ostale nacionalne politike u međunarodnim tijelima i na međunarodnoj sceni rezultira interesnim gubicima.
Zašto su slabiji Srbi dominirali u regiji skoro stotinu godina? Zašto su manjinske političke opcije bile na vlasti skoro sve vrijeme? Zašto je Račan došao na vlast 2000. g. Zašto je Sanader smijenio Račana, zašto je Kosor smijenila Sanadera, zašto je Josipović smijenio Mesića?
Svima je zajedničko nepopularnost i slaba podrška među glasačima. Unutarnja okupacija.
Svi su odreda elementi unutarnje okupacije. Srbija se vratila poniznom i pritajenom prvobitnom političkom konceptu. Uz podršku drugorazrednih ili trećerazrednih svjetskih centara moći.
Kad sami dozvoljavate okupaciju iznutra, nije vam očekivati razumijevanje stanja izvana. ICTY nas upozorava na nas same.
U slabašnoj pravnoj podlozi sudskog obračuna s agresijom i agresorima, međunarodna zajednica je utonula u pravno-politički konglomerat neispravnih tumačenja, koji idu na ruku agresorima i krvnicima. Nije bilo ništa drugo niti za očekivati. ICTY je od nastanka imao nezahvalnu ulogu borbe s vjetrenjačama. Širiti nadu uspostave pravde za čiju uspostavu nije imao (pravne) podloge.
Uistinu me ne čudi neučinkovitost i ćudljivost tog suda (koji je ljude držao u pritvoru po 10 godina da bi ih pustio na slobodu (bili krivi ili ne) bez isprike).
Međunarodno pravo nije na stupnju razvoja koje bi garantiralo bolje rezultate (pa ovaj sud treba shvatiti kao prilog boljem Svijetu, koji tek to treba postati).
A nas upozoriti na politiku unutarnje okupacije, koja međunarodnim institucijama bitno sužava djelokrug aktivnosti. (Normalno da sama Srbija element unutarnje okupacije nije mogla niti smisliti niti provoditi ...).
ICTY, SDP, unutarnja okupacija i agresija ...
Post je objavljen 31.05.2013. u 09:54 sati.