Biti Žena, to je umijeće. Govorim o ženi koja iako nije sišla s modne piste, u smislu da nije oličenje današnjeg ideala ljepote, sa proporcijama 90 – 60 – 90, ipak ulicom hoda kao da joj pod nogama cvatu ruže, a ona miriše na ljeto i bezbrižnost. Ona zna kamo ide, hod joj je žustar ali odmjeren, izgleda njegovano, odjevena je ukusno, ističući svoje atribute dok su nedostaci mudro skriveni, čini se kao da je savršeno zadovoljna sobom i svijetom oko sebe. Kad ju uočite kako vam ide ususret uživate u pogledu na nju, okrećete se za njom i mislite si: «Što to ona ima, a ja nemam?» Nije stvar genetike, nije stvar godina….
U čemu je onda tajan?
Biti Žena je umijeće. Neke se žene rode s tim, a druge to mogu naučiti. Kao i svaka druga vještina, potrebno je poznavati pravila i vježbati, dok odjednom to ne postane način na koji dišeš, nešto što te prožima i postalo je dio tebe. Stav da uvijek izgledaš najbolje što možeš, (ne napirlitano, s tonom šminke na sebi i u najnovijim krpicama i torbicama, to nije to), nego uredno i čisto, prirodno. Osmjehom i izrazom «hvala» obdaruješ sve muškarce (i žene) oko sebe (bilo u dućanu, na placu ili restoranu), zadovoljna sama sa sobom ( jer ne pokušavaš mijenjati svoju genetiku ili godine, a glede ostalog si učinila što možeš), uvijek njegovana i puna pozitivnih misli. Život je izazov, a svijet dostojan tvoje blagonaklonosti.
Zvuči kao bajka? Donekle da. Sve mi znamo da nam redovito dolaze dani kad nismo svoje, kad pucamo po šavovima, kad nam ništa ne ide od ruke, kad nas boli sve živo, kad bismo odgrizle glavu svakoj osobi koja nam se obrati, i jedino što bismo htjele je sjest sa sladoledom ili čokoladom pred televizor, staviti deku preko sebe i isključiti mozak. I to je sasvim ok. Dapače, mislim da je to univerzalno žensko pravo i da si svaka od nas povremeno to smije dopustiti (mislim na dio sa čokoladom i dekom, a ne odgrizanje glava).
Međutim, to povremeno ne smije biti prečesto, i ne smije biti naš svakodnevni životni stav, i što je najvažnije niti jedan muškarac o tome ne mora ništa znati dok te ne oženi. Ok, vjerojatno će to saznati i prije, ako dođe do tebe nakon stanovitog dužeg hodanja (jer dužina hodanja je zaista individualna stvar) i upravo te nađe u elementu. Mislim da je onda sasvim u redu upoznati ga sa stanjem stvari i savjetovati ga da dođe drugi put. ;) Ali trčim pred rudo. Već sam počela pričati o muškarcima, a nisam se ni pošteno dotakla nas žena.
Svaki izlazak na ulicu, pa makar samo do dućana, je izlazak u javnost. Prema tome, nastoji uvijek izgledati uredno i njegovano. Masna kosa, izgriženi nokti, nepočupane obrve (ako su takve da zaista loše izgledaju ako nisu počupane, nije da zagovaram da svaka žena treba čupati obrve), nespeglana majica, poflekana trenirka i slično, jednostavno ne dolaze u obzir. Čak ni doma gdje te nitko ne vidi, jer ako se urediš bolje ćeš se i osjećati. Izbaci iz ormara svu staru, ružnu odjeću da ne dođeš u napast odjenuti ju. Bolje da često nosiš iste traperice i košulju koja ti super stoji nego da izgledaš kao strašilo.
Previše naglašavam vanjski izgled? Nažalost, nitko ne vidi kakva si osoba dok te ne upozna, a svako vidi kako izgledaš i na osnovi toga će najvjerojatnije u početku usmjeriti svoje ponašanje u odnosu na tebe.
Druga stavka je ponašanje. Ljudi se obično ne vole družiti s osobama koje se stalno žale na nešto, pričaju samo o sebi ili siju negativna predviđanja. Time ne činiš dobro ni sebi ni drugima. Biti odgovorna, ozbiljna osoba koja prepoznaje svjetske probleme, ne podrazumijeva sijanje negativne energije oko sebe.
Nemoj se kretati svijetom kao muha bez glave. Time želim reći da je poželjno imati planove, ciljeve i kretati se prema njima. Moraš znati što želiš od života, od sebe same, od ljudi oko sebe, razmisliti kako to postići, a onda i uložiti trud u to. Jer ako si npr. oduvijek željela popeti se na Klek, ali nisi imala s kim - pronađi neko planinarsko društvo i učlani se, trgni se i učini nešto po tom pitanju, nemoj samo razmišljati o tome! Nemoj da ti se život «događa». Oh, dogodila mi se nezgoda u dućanu, oh, dogodila mi se jedinica u školi, oh, sela sam super dečka, a bila sam potpuno ne spremna na to…
«Kad bismo naučili živjeti potpuno svjesni sadašnjeg trenutka, kad bismo se više bavili sobom «ovdje i sada» umjesto da prežvakavamo prošlost ili sanjarimo o budućnosti, našli bismo više radosti u životu, i doživjeli blagoslovljene trenutke neopisive sreće. …. , biti usredotočen zapravo znači znati što se događa u trenutku kad se to događa.» (Sarah Napthali, Budizam za majke)
Budi aktivna. Aktiviraj svoj duh i svoje tijelo. Ovisno o preferencijama nađi fizičku aktivnost koja ti odgovara (makar to bilo samo pola sata šetnje gradom), i nađi si duhovne izazove, od škole, faksa, knjige, tečaja, dokumentarca, druženja na dalje.
Možda ti ovo zvuči banalno, pa to sve se podrazumijeva i naravno da to radim. Ali nevjerojatno je kako je lako zapasti u rutinu, pri čemu zanemarimo sve ostalo što volimo i što nas ispunjava.
Zašto treba paziti na svoj izgled i baviti se fizičkom aktivnošću kao i razvojem duha? Mogla bih reći zato što je jedan od glavnih grijeha lijenost (mislim da tu spada i ne korištenje vlastitih talenta), ali neću, jer to zvuči kao da je jedina svrha ne sagriješiti. A poanta nije u tome. Poanta je u tome da ćeš se dobro osjećati, biti zadovoljnija, djelovat ćeš na druge ljude kao magnet, jer kad vidiš nasmijanu, vedru osobu koja je zadovoljna sama sa sobom želiš biti u njenoj blizini, želiš komadić tog odsjaja s nje. I odjednom imaš priliku činiti dobro, širiti oko sebe pozitivnu energiju. Biti Žena!
Post je objavljen 30.05.2013. u 13:51 sati.