Student Damir K. nikada nije volio Rijeku, grad u kojem je pohađao studij prava. Jedva bi čekao da vikend preuzme smjenu od radnih dana pa da se uputi kući u Buzet. Već bi u ponedjeljak počeo razmišljati koja će ga gastroponuda majke Marije dočekati u sljedeću subotu i nedjelju.
Iako njegovi roditelji nisu bili bogati, hrana na stolu Kajinovih uvijek je bila kao sa dvorca kralja Luja 14. - s obzirom da su se bavili poljoprivredom - a seljak, znate i sami, nikad nije gladan, čak ni za vrijeme najgorih ekonomskih kriza. Ni Francuska revolucija se nikad ne bi dogodila da nije eksplodirao islandski vulkan i pretvorio nekoliko europskih godina u samo jedno godišnje doba: zimu gdje iz zemlje nije moglo izrasti ništa osim giljotine.
Mali Damir oduvijek se divio kulinarkim vještinama svoje majke, i od najranijih dana svoga djetinjstva, pomagao joj je u spravljanju šparoga, ribe, mesa, a ponekad bi se na stolu našli i razni umaci od tartufa. Zbog ogromne ljubavi prema kuhinji, odlučio je napustiti studij prava u kišnoj i depresivnoj Rijeci, vratio se doma, i odlučio postati – kuhar.
I naposljetku krenulo mu. Otvorio je mali slatki restorančić, od zarade se moglo živjeti, ali Damir je uvijek želio više i bolje. Naučio je još pokoji mamin recept, a da bi privukao bogatiju klijentelu, počeo je tijekom kuhanja izvoditi i neke performanse točnije držanje govora o aktualnim društvenim temama. Ne bi ogulio ni prvi krumpir, a već bi počeo guliti političku elitu. Gosti su taj njegov performans prozvali „Ne ispeci nego reci“, jer em je Damir držao govore prije priganja, em je govorio sve što mu je bilo na umu ne pazeći zlatnu mladež na drumu.
No bez obzira na to, mali se kuhar Damir nikada nije približio istarskom kralju ugostitelja Ivanu J. zvanom Nino koji je sa svojim lancem restorana IDeSh harao poluotokom. Iako mu je u restoranskoj opoziciji bilo dobro: zarada je bila iznadprosječna, a odgovornost prema najbogatijim gostima nikakva, jer nisu dolazili - Damiru se ta situacija nimalo nije sviđala. Uvijek je želio odmah i sve.
A onda jedan dan, prije nego što je krenuo na istarski road show sa svojim programom „Ne ispeci, nego reci“, na televiziji je vidio nekakav kuharski šou Masterchef, tako nešto, i naočitog glavnog kuhara Zorana M. kako spravlja razne recepte potpuno drugačije nego li je on to radio. Odlučio je po svaku cijenu doći do Zorana kako bi mu ovaj pomogao da nauči kuhati ljude, pardon ljudima, i na kraju balade uspio ga je upoznati i dopasti mu se.
Stvorili su neku vrstu koalicije i nakon što je Damir uspješno prošao obuku Recept 21 pribjegli su starom ugostiteljskom marketinškom triku i odlučili izazvati kuharskog kralja Istre Ivana J. na kulinarsku debatu, u kojoj će se napokon obdjelodaniti tko je najbolji kuhar Istre. Pravila su jednostavna da ne mogu biti jednostavnija – oni će spravljati jela, a narod će birati čija je ponuda bolja: Recept 21 od Damira Kajina ili Istarska Brudetijera od Ivana J.
Interes za kulinarski spektakl bio je neviđen. Još od ranog jutra birači su zauzimali mjesta u pulskoj Areni – gladni kruha i igara. A kada su igre započele, na scenu je stupio izazivač Damir K.. Naravno, Damir ne bi bio Damir bez puno govorancije, pa je odmah krenuo reći, a poslije će peći.
-Vidite – krene Damir držeći zubatca (nije riba tu bila slučajno. Ona je simbol kršćanstva, a u publici je bilo podosta kršćana) – Dvadeset sam godina kuhao po Istri držeći se recepata moje mame. Neki gosti su dolazili u moje restorane, ali mnogi nisu. Mogu samo reći da me sram što sam tolike godine proveo u nepotizmu moje majke. Pogledajte samo kakav je to nepotizam, gori nego u političkih stranaka. Ona je često spravljala hranu bez soli radi tlaka moga oca. Tako sam nažalost i ja naučio. A onda sam vidio ovog ovdje majstora - okrene se prema Zoranu M. – i shvatio da bez puno začina nema ni probitka u karijeri. On često, šakama soli, začinja svoje recepte, a njegov slogan je da sol može i na ranu. Recimo u slučaju stjuardesa Croatia Airlinesa. Sada su u teškom trenutku, ukidaju im se dosadašnje povlastice, nikad neće biti kao prije, ali tu je meštar Zoran koji će im dati sol na ranu, jer kud ćeš veće utjehe od hrane. Nisu li mnogi u ovoj državi i na poluotoku debeli upravo zbog teške ekonomske situacije i liječenja hranom punom soli? A mene moja mater uči da ne stavljam sol! – zaključi Damir, nasjecka mrkvicu do neprepoznatljivosti, a publikom pulske Arene prolomi se ogroman aplauz.
Potom na scenu stupi prvi čovjek istarske kuhinje i zakušnih igara Ivan J.. Odluči se i on na kratki govor vadeći poveću kijernu iz vrećice na kojoj je bila koza ispod natpisa IDeSh.
-Vidite, ovaj čovjek ovdje – pokaže rukom na Damira – do jučer se divio tradicionalnim vrijednostima Istre, aktivno je sudjelovao u stvaranju istarske kuhinje i zakušnih igara. Eno nije li nedavno organizirao tradicionalni kulinarski skup pod nazivom Kanibal gdje su ljudi jeli i plesali međusobno? Danas se izvlači da Kanibal ne znači ljudski bal nepcima, nego da je to ples s pasima. Izvukao je riječ kani, da je to od talijanskog cane što znači pas, i da je on htio Istri dati nove vrijednosti, nova kulinarska radna mjesta, i da se zato treba okrenuti Kini koja je poznata po jedenju pasa i otvaranju radnih mjesta. Izmislio je i slogan inspiriran Kinom: „Što jest – jest, što nije, nije za jest“ – jer ako nešto jest, onda je to da jedenja pasa i radna mjesta idu skupa. A do jučer je sudjelovao u kanibalizmu istarskog naroda na kojima se jelo, pilo i plesalo, a radna mjesta su bila sporedna. Jebo ti rad po cijele dane, valja nekad nešto popit i pojest i proveselit se! Je li tako? – usklikne Ivan, a svjetina nakrcana na tribine pulske arene odgovara mu odobravanjem i podignutim palčevima prema gore.
A onda krenu jesti, žvakati i pljuvati program kandidata. Trajao je taj (kani)bal koju uru, sunce se spustilo niz horizont ne mogavši više gledati taj igrokaz, a na kraju se pristupilo glasovanju. Svi su ispunili listiće i ubacili ih u kutiju u kojima je Damir donio tjesteninu, a nakon što su prebrojani glasovi uslijedilo je proglašenje novog istarskog Kuhana.
Izborima je pristupilo svega 15% glasača, ostali su konstatirali da oni nisu došli raditi, nego jesti, piti i balati. Ivan J. dobio je 57% glasova, a Damir K. 23%. Čak 20% listića bilo je uprljano lećom, slanutkom, umacima i uljem, pa su proglašeni nevažećima.
Prvo je službeni spiker proglasio pobjednika. Novi stari Kuhan istarske županije bio je i ostao Ivan J.. Narod je otpozdravljao s tribina dižući palčeve prema suncu koje je davno pobjeglo.
A onda je uslijedilo proglašenje gubitnika. Palčevi su sad promijenili stranu svijeta i zabijali se dole prema očalima Damira K.. Kršćani su tražili njegovu glavu da je ispeku poput zubatca što ga je maloprije spravljao poraženi kandidat. Službeni spiker, ujedno i sudac, rekao je da Kajina neće giljotinirati, jer je već kažnjen neuspjehom u karijeri.
-Neka on sad ide s njegovim Receptom 21 gdje god hoće, ali u Istri za njega više nikad neće biti mjesta – zaključio je i proglasio završetak igara.
Publika je i dalje zviždala, ali se na koncu ipak smirila. Muž i žena odlazeći sa Arene komentirali su događaje, posebno ponašanje Damir K. posljednje dvije godine.
-Znaš draga, ne možeš 20 godina sve do jučer, promicati i isticati nekakve vrijednosti, a onda promijeniti ploču i govoriti o nepotizmu i netoleranciji u staništu u kojem si i sam odrastao. Valjda si onda i ti sam sudjelovao i u nepotizmu i u netoleranciji. Najbolje da sad kažeš da to nisi znao isto kao što ni HDZ-ovci nisu znali za pljačku Sanadera. Ljudima se to gadi, radije će i dalje uživati u istim onim vrijednostima koje možda nisu dobre, ali eto navikli su se na njih. Još je samo falilo da Damir uzme penziju od svoje stare pod čijim je patronatom sve dobio, a sada pljuva na nju.
-Dragi, dobro si to ispekao pa rekao. Za razliku od Kajina! – reče mu žena.
Poljube se, Ivanova i Damirova hrana skrivena u zubima, nije im smetala.
Post je objavljen 23.05.2013. u 09:30 sati.