Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/b3

Marketing

Glasajte za Pirate!

Možda sam ovo trebao napisati koji dan prije, ali jebga, bila gužva u domu i izvan njega, a valjda nikad nije kasno.

Za one koji ne znaju, prvi na listi Piratske stranke za Skupštinu Grada Zagreba je Domagoj Jakopović "Ribafish". Tko ne zna o kome je riječ, sad je prekasno za objašnjavati.

No, krenimo redom.

Vječna je dilema: glasati po savjesti pa da poslije ne mlatiš glavom u stol ili "pametno", da ti "ne propadne glas".

Dilema je razriješena na prošlim parlamentarnim izborima kad sam glasao pametno - za SDP - pa mi je svejedno, očito, propao glas. Propao na spektakularan način. Epski. Dostojan Shakespearea, ali zapravo puno, puno bliže Krleži.

I tako sam sada, razmišljajući o tome koga zaokružiti na zagrebačkim izborima, došao do sljedećih zaključaka:

Gradonačelnik

Ako zanemarimo Bandića (a osnovnu školu sam završio, dakle zanemarujem ga) i Ostojića (koji je, kao Milanovićev čovjek, s liste poželjnih izbačen po kratkom postupku jer, ako će voditi grad kao što Milanović vodi državu, onda, što se mene tiče, Bandić može i ostati), najjača kampanja, nagovaranje, larmanje, navlačenje za rukav, moglo se čuti za izvjesnog poduzetnika Ferdeljija. Kao, "čovjek je vodio firmu, pa će znati voditi i grad". Ovdje bi samo valjalo skrenuti pažnju na Ferdeljijeve kolege poduzetnike od kojih je jedan također privukao glasove istom logikom, a onda je nastavio privlačiti pažnju križevima, kipovima i kurc... pardon, šunkom na čelu. Drugome njegovo poduzetništvo nije bilo toliko bitan sastojak kampanje, ali je bilo sastavni dio životopisa sve dok nije otišao služiti zatvorsku kaznu u Mađarsku. Dakle, toliko o poduzetništvu kao kriteriju.

Još jedan kriterij koji govori poprilično protiv gospodina Ferdeljija je s kime je ušao u savez: HSS i HSLS, dvije kriptostranke koje su ustvari interesne skupine svojih članova - zapravo vodstava, dok su članovi, podijeljeni, kao i uvijek, na naivne idealiste i ambiciozne aspirante za mjesta lokalnih, a ako može i državnih šerifa - a koje imaju višedesetljetnu tradiciju prodavanja bilo kome tko ih želi kupiti, ponajprije HDZ-u.

Neki kandidati uglavnom pripadaju skupini za komemoraciju pameti (Hrast, bukva, HDZ i ostali balvani), i na njih ne treba trošiti riječi, i tako su, eliminacijom onih za koje ne bih glasao ni mrtav, u igri ostali dvoje s kojima neću biti previše sretan (a možda ni uopće), ali koji i dalje MOŽDA mogu navući dovoljno ne-negativnih stvari da u ovom krugu ne prekrižim listić. Dakle, Tatjana Holjevac i Branko Vukšić.

O Tatjani Holjevac, generalno, nemam pojma, a ni bogznašto pozitivno za reći. Jedina negativna stvar je bila što je njena lista u jednom (ili više?) sazivu Skupštine koalirala s Bandićem, ali to je minoran grijeh; u tim ( tadašnjim) okolnostima bih vjerojatno i ja učinio isto. Dakle, jednostavno zbog nedostatka loših informacija uzimam je u obzir.

Branko Vukšić, s druge strane, za sobom vuče grijeh svoje stranke koji meni osobito i ne smeta, ali drugima je očito veliki razlog protiv njih: populizam, kritiziranje samo zbog kritiziranja, bezličnost i nedostatak pozitivnih ideja što bi trebalo napraviti (za razliku od negativnih, što NE napraviti). No, budimo realni, svi ti nedostaci krase i sve ostale, ali svi ostali imaju i dodatnog putra na glavi tako da, ako se bira najmanje loš kandidat, Vukšić je, što se mene tiče, prihvatljiv. Ako bi kojim slučajem i postao gradonačelnik i pokazao se kao katastrofalan, sigurno ne bi bio gori od ostalih ponuđenih, a na sljedećim izborima bi ga se onda trebalo maknuti.

Da se pojavio ikoji pozitivan kandidat za gradonačelnika, ovi dvoje ne bi imali šanse. Na žalost, nije i vjerojatno mi preostaje da na biračkom mjestu bacam novčić.

Skupština

S listama je situacija malo bolja iz jednostavnog razloga što ih ima više pa su se među njih provukla i neka razumna imena, a posebno ideje. Riječ je o listama "Za grad" i Piratske stranke za koje bih, osobno, bio najsretniji da su na izbore izašli zajedno, s jednom listom. Jedini argument protiv glasanja za neke od njih je onaj najspominjaniji: nemaju velike šanse za prelazak praga. Međutim, da ponovim argument s početka teksta: ako glasate "pametno" za neke od onih za koje znate da će prijeći prag, jedino što znate sa sigurnošću je da ćete se poslije toga osjećati kao budala.

No, tu ima i jedan drugi, možda jači i bitniji razlog. Ovih godina je postalo očito da su sve stare stranke beznadežno potonule u nepotizam, korupciju, dekadenciju, da su se pretvorile u političko-birokratsku aristokraciju koja postoji zbog sebe same. Međutim, sve one zajedno imaju većinsku podršku neupućenih i nezainteresiranih koji nisu ni svjesni da postoji alternativa. Zato ovakvim zdravim i vitalnim mladicama treba pružiti što veću podršku, potaknuti ih da izdrže i ojačaju kako bi, možda, u intervalu do sljedećih izbora nastavile s poslom i na sljedećim izborima možda postigle neki konkretniji rezultat. Dakle, umjesto "pametnog" glasanja (koje se, zapravo, ovako kako je definirano, može nazvati i "oportunističkim") trebalo bi glasati dugoročno. Jer, čak i ako glas "propadne" na ovim izborima, možda će sama brojka nešto značiti za naredni period.

I, za kraj, još jedan, možda i ključni argument. Pobornici "pametnog" glasanja ne uzimaju u obzir jednu bitnu činjenicu: kod velikih stranaka njihov JEDAN glas i ne znači toliko puno. Zaista, vjerujete li da ste baš vi ti koji će srušiti Bandića? Budimo realni. (Osim toga, u zagrebačkom slučaju, nekako i ne vjerujem da je alternativa puno bolja.)

Međutim, ako glasaju za neku od manje popularnih lista, zaista je moguće napraviti razliku. Jednostavnom matematikom: ako listi koja je dobila 100.000 glasova dodate jedan, i niste napravili bogznašto. Ali ako ga date nekome tko može računati na, recimo, 5000, onda baš vaš glas može donijeti prevagu.

Post je objavljen 17.05.2013. u 10:09 sati.