Mrzim rastanke nedjeljom. Rastanak je sam po sebi dovoljno turoban da bi se upriličivao nedjeljom.
Anyway, natankali smo bravo i pogledali se poput dvoje bjegunaca u akcijskoj drami. Zaturirao sam
i udarili mi za Rijeku. Za Never(in;)land. Veterani rastanaka, nas dvoje smo se zapričali
o tome kako nam ide na k taj munchmellow s okusom kokosa;
-kakav kurčevi kokos? munch je samo 1!
Pičimo dolinom Mirne, a nekakvi Talijani ispred nas su odjednom poželjeli skrenuti preko ceste (vjerovatno
s namjerom da vide gdje se to vade tartufi...;) Dlaka nas spašava od totalke-blaženo proširenje kolnika
ukaza se na desnoj strani. Zalego sam na trubu ko sivonja:
-ljubavi nemoj im trubit...nemoj se sekirat...
-šta ne?! pa probaj ti u Trstu izvest ovo pa ću te pitat kako ćeš proć!?
Sve je 5. Sve je cool. Nastavljamo pentrajući se po onoj krpenoj uzbrdici na Motovun.
"Motovunske oštarije di moj dragi vino pije..." istarska narodna
O tom potom. Palma de Karojba. Pazin. Čepićko polje. Tunel Učka.
Svaki put svršim u gače kad se nakon tunela ukaže Rijeka. Noću posebno napeta i impozantna.
Zgusnuto mnoštvo svjetala oko zaljeva. Dokovi Cresa u blijedo lila sumraku. Poneki trajekt se klati
pred lukom. Rio de Janeiro.
Napadne su te sličnosti sa Riom:
Rio na portugalskom znači Rijeka i karneval.(samo da ovo ne čita vojko obersnel pa da i on montira
nekog džizusa raširenih ruku...;)
Parkiramo na Žabici. Samo čekam iz kojeg će kantuna izvirit NF sa Jinom...ili možda ono Suncokret čita
knjigu na terasi...jel mi ovo Wind potvrdila kartu...gle Simple Minds vraća se s piknika u Klani...
evo kako sam počeo doživljavat gradove od kad sam na blogu!
Savršen dan u Rijeci zaokružili smo s aktualnim popodnevom. Na kavu s Neverinom u Džonija Volkera.
"Raspravljali smo mnoge stvari...i kužili svijeeeet" J.B.Š.
Post je objavljen 12.05.2013. u 21:30 sati.