Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/sredovjecniudovac

Marketing

JEDNOG DANA NEMA ME

„Jednog dana nema me da nikada ne dođem...“

Žurio sam. Otvorio sam ormar i gledao u gomilu stvari koje ne nosim. Četiri i pol godine. Izvukao sam hlače, zelena vojna boja i kroj, ne nosim inače takve stvari u neradno vrijeme, ne sjećam se ni kad sam kupio ove. Oblačim ih. Jako praktično, sve mi je stalo u džepove.

Dan poslije slušam lokalne vijesti na lokalnom radiju kojeg slušaju lokalni suradnici. Ponavlja se stalno vijest o starijoj biciklistici koja je poginula u okolici. U reklami za lokalne novine, također.

Kaže mi prijateljica po dopisivanju da su joj moje slike malo prejake. Mene slike i muče, jer su prejake. Poznata mi je i slika koja muči nju, jer te sam fotografije vidio i sada osjećam i kako te fotografije muče nju. I to me muči.

Vozio sam se taj dan u mojim necrnim hlačama prema kolibi koja je od tog dana bila moja. Vidio sam crnu mačku zgaženu. Nepomičnu na cesti.

Nekoliko kilometara sam naišao na policiju, trakama ograđen dio ceste i slupan auto. I pored ceste tijelo pokriveno crnom folijom i na rubovima folije kamenčići. Sutradan sam u vijestima čuo da je to starija biciklistica.

Polako sam do kolibe. Mjerio razgledao... Nazad polako. Nije bilo tijela, nije bilo folije, nije bilo kamenčića, nije bilo trake, nije bilo policije. Slika je ostala i prejaka je.

Vozim se dalje. Crna mačka i dalje leži pregažena.

- - - - - - -
Ta je večer bila drukčija. Sliku sam potisnuo, izbrisao iz onog dijela koji slike stalno vraća pred oči, premjestio u neki drugi, onaj koji samo ponekad budi slike. Bio sam u mojim necrnim hlačama. Razmišljao sam o prošlosti na drugi način, ne o slikama. Razmišljao sam o riječima, pregaženim i pogaženim, pokopanim, upotrijebljenim...

Neka razdoblja života počnu greškom. I završe greškom. No nisu greška. Sve vodi jedno drugom,sve ima svrhu.

Poslije ostanu riječi, upotrijebljene, pogažene, pregažene.

Nije mi žao upotrijebljenih riječi. Nisu bile potrošene. Ni pogažene nisu bile bez svrhe.

Postoji cijelo more riječi kojima sam Janju nazivao u različitim situacijama. Te su upotrijebljene, ali su ostale.

Neke sam riječi koristio poslije. Potrošio sam ih, a žao mi je. Žao mi je što ih nisam još čuvao. Shvaćam da za neke stvari postoji neograničen broj pokušaja, ali ne i neograničen broj riječi.

---- --- -----

Crna mačka još leži pregažena na cesti. Još jednom. Netko ju je pregaženu pregazio. Slika je sad još...

------ ------- -------

Gledam dan poslije ormar. Oblačim i necrnu majicu...



Post je objavljen 03.05.2013. u 06:05 sati.