Pregled posta

Nestabilna

Poigravam se ludilom,nonšalantno
no duboko u sebi znam da orem brazdu
koje se bojim,mislim da ljudi ludilo biraju svjesno
bježeći od nekih svojih dubokih boli.

Isprva se igraju ludilom,a onda samo jednog dana
zagrizu komadić stvarnosti i iznenađeno gledaju sebe
kako stigmatizirani dijagnozom
utrnulim koracima godinama mjere hodnike umobolnice.

Corridor in the asylum - Vincent van Gogh.

Promatram na dlanu točku na kojoj mi se linija života dijeli na dva puta
Na tim rašljama zna stajati ona promiskuitetna,zlobna ,prevrtljiva kučka.

Dok ona druga sjedi u svom kutu ,inficirana mesijanskim sindromom
zaziva boga,zapravo kuka.

U procijepu između njih ona istinska i jedina prava
uvijek razmišlja o nekim dubokoumnim stvarima
priželjkujći trajanje skriveno u krhkosti skupocjenog porculana.
Čini se da duboko spava.

"Ludilo se često sastoji od previše razvijenih crta karaktera." ~ Vivian Green, Ludilo kraljeva

Glas nevidljivi muti joj san i raspliće vjeđe.
Koračaj oprezno!Tanka je granica između budnosti i ludila.

Vještinom akrobata klizi po tankoj žici s jedne na drugu stranu
drž se u kontroli jer ako jednom padneš u mrežu što nad ponorom stoji
kao prividni spas , gledat ćeš zauvijek svijet iz perspektive svoje,
a u vječno trajanje nestabilnosti tvoje vodit će te neki nepoznati glas.

"Svaka ludost mora imati kraj, inače će nas odvesti u ludilo, a veće ludosti od vezivanja misli uz neostvarivo nema." ~ Ivan Aralica, Duše robova

Utrnulim korakom mjerim hodnik umobolnice
čovjek sa kravatom miluje mi podlakticu
stigmu mi utiskuje na čelo
njegovog razuma veličanstveno ali krivično djelo.

-Željela sam samo trajanje skriveno u krhkosti skupocjenog porculana,Sigi ,ima li tome lijeka?

Da draga moja,ima lijeka, na kraju hodnika, moja te soba čeka...

Gotovo posvuda ludilo je ono što utire put novoj misli, što kida stege nekog štovanog običaja i sujevjerja." ~ Friedrich Nietzsche, Misli o moralnim predrasudama

Svim pritajenim luđacima ma gdje bili,s ljubavlju D.