Marketing
JA NE BIH NIKADA...
Jučer dok sam sjedila sa Maurom na kavi u našem omiljenom kafiću… konačno me pozval Mauro… hm, čini mi se da su počeli zahlađivati odnosi sa njim i onom njegovom… a možda su to samo moje puste želje… dakle, dok sam ja pila kavu, a on pivu… pričali smo o svemu i svačemu i ja počnem zanovijetati:
- Ja ne bih ovo,... ne bih ono…
Ali, veli on meni:
- Upamti nešto… nemoj se ničemu čuditi, rugati, niti što mrziti, jer ćeš baš to morati zavoljeti. Moja majka mi je rekla da je, dok je još bila mlada, strašno mrzila pijance, nije ih mogla smisliti, a moj tata postao je alkoholik i od toga na kraju i umro.
Ja sam se odmah sjetila svoje prijateljice L. iz školskih dana… i ispričala sam mu to:
L., moja prijateljica još iz školskih dana nije voljela Bosance. Svakom prilikom rugala se… govorila da su glupi, ovakvi, onakvi. Na faxu joj se udvarao jedan mladić, neki Erol rodom iz Banje Luke… Bio je zaista ne samo zgodan, nego i vrlo pristojan, odličan student… Njoj je godilo da joj se on udvara, ali ga ipak nije htjela… govorila je:
- Ma sviđa mi se, ali kad je Bosanac!...
Ali sudbina se baš poigrala i moja L. se ipak udala za Bosanca.. ne Erola, već jednog drugog. Sada žive u sretnom braku i imaju jednoga sina. Ja nisam mogla izdržati pa sam ju jednom ipak upitala:
- A kako to, uvijek si mrzila Bosance, a na kraju si se udala baš za Bosanca? Nasmijala se i počela se izmotavati:
- Ma morala sam si popraviti rasu!
Evo i sada razmišljajući o tome što mi je Mauro rekao, nalazim potvrdu svuda oko sebe:
Kolegica moje mame Natalija, bila je friško udana za Vladana i u njenom braku je sve štimalo. Znala je doći kod moje mame na kavu i kako bi se poveli ženski razgovori o braku i muževima, ona je često isticala: - Ne znam kako neke žene to trpe, ali kada bi mene moj V. samo jednom udario, odmah bih ga ostavila. Eto, baš to je često isticala, komentirajući brakove nekih drugih žena. Ali za nju su se stvari promijenile. Već nakon par godina njezin divni muž počeo ju je tući i ne samo to, našao je ljubavnicu, koja mu je i vanbračno rodila kćer i javno je živio dvostrukim životom… i dalje je bio sa svojom obitelji, ali i često odlazeći svojoj ljubavnici. Natalija ga nije ostavila. Povukla se u sebe, pognula glavu, nije više bila tako sigurna.
Imam bezbroj primjera… na drugima ih lakše primijetim nego kod sebe… Jedna moja rođakinja uvijek se rugala kada je vidjela par gdje je muškarac niži od žene i upravo se ona udala za muškarca koji je dosta niži od nje (i sada jadna više ne nosi štikle!). A susjeda Međimurka uvijek je govorila da ne razumije osobe koje piju puno lijekova… da bi ona radije umrla nego pila toliko tih štetnih tableta…
- Kako to neki ljudi mogu? - čudila se.
Ali je došla u situaciju da i sama sada pije doslovno šaku tableta svaki dan…
Ma znala sam se i ja mnogima čuditi i svašta sam znala govoriti… čak i tu na blogu… ali neću ja sada o tome, mudro ću šutjeti…
Nego, nešto sasvim drugo... dragi blogeri, jeste li primijetili kako su blogovi koji sadržavaju slike jela jako popularni... na primjer Alexov, Draženov, NF-ov i drugi? Zato sam odlučila i ja barem ponekad objaviti sliku jela kojega jedem.
Sigurno se pitate što je ovo... tako ružno i smrežurano. To su zapečene
jabuke, moj omiljeni desert, koji sam danas imala za ručak. Sirove jabuke
ne smijem jesti - samo kuhane ili pečene. :))
Post je objavljen 29.04.2013. u 00:14 sati.