Namjeravao sam pisati o Kantovom pravno-političkom spisu: "Prema vječnom miru"
Želio sam ukazati na jedan trenutak u kojem čak i veliki um zabrazdi u nekoj vrsti teologije koja se najčešće na kraju miješa s antropocentrizmom, ali zapravo prvo uvijek vodi k drugom:
"Čovjek je napravljen na sliku Božju."
Ostavit ću to možda za neku drugu priliku.
Nakon što sam opet bio prava muškarčina oko kojeg se širio miris benzina, kao dobar dječak pošao sam oprati ruke u kupaonu.
Tamo sam ugledao primjerak ženskog (modnog kaže google) časopisa "Elle".
Pretpostavljam da to čita teta kad njezina probava izbacuje unesene ne-hranjive vrijednosti. U jednom trenutku sam se zbunio pa sam pomislio da baka (teta i baka žive u istoj kući) čita te ženske novotarije i pokušava uvesti nove strasti u brak s djedom.
Bacam pogled na teme i jedna od tema je nešto u vezi savjeta kako imati "dobar" facebook profil.
Pod to "dobar" se misli: kako ostaviti čim bolji online dojam o sebi. Još jedna indikacija da facebook služi većinom za online prodaju i potražnju tijela koja bi se kasnije konzumirala u tzv. RL-u (za neupućene: RL - real life). Neki kažu da traže prijateljstva, ali sve se svodi na istu stvar. Ja ne negiram neke funkcije koje facebook ima. Stvari za fakultet, svakojake škole, marketing u pozitivnom smislu... sve je to ok.
Ali što to točno znači ostaviti pozitivan dojam na facebooku?
Za spiljskog divljaka poput mene, imati facebook je već dovoljno da mi se netko gadi. Ako zanemarim sebepromociju i prodaju tijela, još uvijek tu ostaje masovno trošenje vremena. Čuo sam jednom argument da je inbox kao mail, ali facebook je kao mailing program/usluga u kojem imaš e-mail adrese od svih ljudi na ovom svijetu - ili barem onih koji posjeduju facebook račun.
Koliko znam, a znam jer sam nekad i sam posjedovao facebook račune, inbox je s nekim prijašnjim updateom postao kao chat. Odnosno, u istom prozoru imate poruke iz inboxa i chata. Pretpostavimo da u inbox primate važnije poruke koje vam trebaju za posao. Ako od te iste osobe od koje primate važne informacije u inbox, primate i chat poruke - vjerojatno nešto nebitnije o nekom momku/muškarcu ili djevojci/ženi, vi ne možete to dvoje odvojiti. Važno i nevažno se u svakom slučaju miješaju. Običan mail tada dobiva + i argument s mailovima i inboxom pada u vodu.
Članak piše dalje da ne bi nikako trebali objavljivati statuse u "lošim" stanjima (alkohol, droga i što već možete ušmrkati ili ubrizgati u sebe). Ne bi trebali ni objavljivati slike u kojima ste u inkriminirajućim situacijama. Te inkriminirajuće situacije valjda imaju opet neke veze s vašim promijenjenim stanjima svijesti, u negativnom smislu naravno.
Ne znam zašto, ali sve mi ovo smrdi na to da članak želi reći da lažete. Ako ste ikad i pijani, nemojte to objaviti. Ma ne dajte ni drugima da to objave. Ako i želite nešto ružno reći, idite na te sve silne kave na koje ionako idete pa tamo nekome izbrbljajte sve loše što o nekome imate za reći. Šanse da netko sazna kakvi ste su tada mnogo manje ili bi to barem tako trebalo biti ako si znate birati prijatelje.
Zapravo, sama rečenica: "Ostaviti dobar dojam" me zbunjuje.
Zamislite da idete s nekim na prvi dejt i da se netko iz petnih žila trudi ostaviti taj tzv. dobar dojam.
Ako to znači da si stavi žvakaću u usta kad vam se približava, ok. Nema ništa loše u tome.
Ali opet, članak se očito referira na glumu ili pretvaranje, kako god to želite nazvati.
Pretvaranje čovjeka može samo skupo koštati, ništa drugo.
Članak nigdje ne kaže da budete ono što jeste (a to je prokleti klišej kojeg bi očekivao od novinara koji pišu za takve časopise), nego dapače, citira se nekakva manekenka koja daje savjete kako ostaviti dobar dojam, ona to zna najbolje. Odglumila je cijeli svoj život. Svojim izgledom, hodom, a na kraju i govorom u kojem poručuje da želi mir u svijetu. Kant plješće kad ona, tako lijepa na monstruozno visokim petama, kaže nešto što bi mogli parafrazirati naslovom: "Prema vječnom miru."
Piše kako treba pisati statuse, ponovno ih isčitavajući više puta da se uvjerite da je to baš ono što ste htjeli reći.
Ima i poseban način slikanja. Nikad ne pretjerivati. Ništa od onih slika pred zrcalom u kupaonici. Osim možda kad želite pokazati pločice (kupaonske i trbušne) pa se to pravilo ne primjenjuje.
Uz ostatak članka koji je prazno mlaćenje slame, pročitao sam nešto što me još više začudilo. Toliko me napisana glupost povukla da nisam uopće shvatio da već 10 minuta stojim kraj wc-a i čitam ženski modni časopis.
Članak kaže da se neki mlađi korisnici (koliko svojim vlastitim godinama, toliko valjda i facebook godinama) ponašaju kao da je facebook neka vrsta svjetske birtije na kojoj se može pisati bilo što u bilo koje vrijeme i bilo kome. A nije?
Pa nije zapravo u tome vaša poanta? Facebook zapravo i jest ogromna birtija u kojoj možete sve navedeno!
Ma možda bolje reći da je to neka vrsta disko kluba u kojem se manje više uvijek održava jedna te ista fešta. Miješavina zadarske noći (koja je btw danas ako se netko želi ići prodati priobalnim momcima) i zagorske fešte (aluzija na roko akademiju i sve njezine posjetioce). No, ima nekih odijeljenih mjesta kao što i svaki donekle pristojan kafić ima odjeljak za nepušače. Tako možete u tom silnom svjetskom disko klubu vidjeti odjeljke za svakojake alternativce, hipstere, hippije, skvotere, geekove i sve one koji kao ne žele biti mainstream. Sve je označeno. Svaki od posjetioca ima oznaku na sebi. Kao što wc-i imaju oznake jesu li za muškarce ili žene. Ima i onih koji nose oba znaka.
Uz sve navedeno (nije to i jedino, pisao sam mnogo o tematici facebooka i eksploatacije ljudske društvenosti pa to neću ovdje ponavljati), ljudi će i dalje imati facebook. Broj korisnika će se vjerojatno povećati. Nakon što se narod nahrani i napije, on mora ići za sekundarnim potrebama. Pod to kad tad dođe i društvenost, a budući da facebook daje i seks uz društvenost - jer traženje partnera online je uobičajena stvar - on postaje idealna stvar. Razni perverznjaci, silovatelji, ali i dobrice i anđeli se vrte u istoj mašini. Stvara se nova kultura. Dolazi novo doba. Uređaja preko kojih se možete logirati u facebook je sve više. Prijatelj je kupio sad nedavno novi auto. Auto se sam parkira. Između ostalog može se i na njega spojiti preko mobitela (ako se posjeduje tehnologija pod nazivom bluetooth). Čudimo se kad preko pametnog mobitela pušta glazbu u pametnom autu. Nisam ga pitao, ali na touch screen monitoru od auta se pojavljuje sve što se pojavljuje na mobitelu. Na pametan mobitel se lako skine aplikacija za facebook. Zaključak je da se preko auta može na facebook.
Premise i zaključak idu nekako ovako:
Pametan mobitel. Pametan auto. Dostupan i popularan facebook. Glup čovjek.
Svaka čast na tehnologiji koja je ugrađena u taj auto. Na volanu ima prijatelj više tipki nego ja na svojoj tastaturi.
Da bar napravimo svemirski brod kad već imamo takve aute koji više nalikuju na space shuttleove nego na aute.
S primjerom iznad sam samo želio demonstrirati kako se sve može danas na facebook, a da ne velim kako će se sve i moći u danima koji su ispred nas.
Sad dok se sjetim da je jedno vrijeme blog.hr imao onu neku anketu da nas priupita želimo li imati nekakav sustav za dopisivanje s drugim blog korisnicima (nešto slično fb inboxu), želudac mi se okreće.
Okreće mi se na ovaj lijep i sunčan dan. Okreće mi se u ovaj trenutak u kojem je ne znam koliko mnogo ljudi online na facebooku i ja online u blog editoru.
Post je objavljen 26.04.2013. u 14:00 sati.