Nekoliko bitnih povijesnih crtica koje nas određuju.
Pri Hrvatsko-Ugarskoj nagodbi 1868. Mađari su dali hrvatskom izaslanstvu prazan papir na kojem su im trebali napisati svoja gledišta. Hrvatska delegacija je ponudila kontrolu poreza (jer nisu htjeli imati posla s hrvatskim seljacima ...).
Mađari su bili iznenađeni. Po toj crtici je političar S. Radić sročio kovanicu: Hrvatska puška na hrvatskom ramenu, hrvatska lisnica u hrvatskom džepu.
(Zbog neozbiljnosti hrvatskih muževa, s mađarima smo imali nakon te nagodbe mnoštvo problema. Pomađarili su nas našim novcima.)
Pri prijevarnom ujedinjenju (pripajanju) s Kraljevinom Srbijom, na upit A. Pavelića upućeno (negdje na ulici, prilikom slučajnog susreta) Milinovačkom narodnom zastupniku dru Ivi Krnicu kako su "mogli izručit Beogradu vlast nad Hrvatskom? Zar to nije strašno?"
-Budite bez brige, sve će biti dobro! A znate, oni imaju već gotovu vojsku, državnu organizaciju i diplomaciju, napose diplomaciju, pa je bilo najbolje predati njima, da oni vode, jer mi svega toga nemamo ...
Hrvatska je predala srpskoj državi vojnu, državnu i diplomatsku službu. Ušla je u savez ne kao država s formiranim granicama, već sjedinjenje u jednu državu kao da se radi o stapanju i spajanju jednog naroda.
(Zbog neozbiljnosti hrvatskih muževa, ...)
Pri formiranju međurepubličkih granica, nakon drugog svjetskog rata, u Komisiji za razgraničenje zamijenio je Vicko Krstulović Adriju Hebranga (koji je tražio da Subotica i Boka Kotorska budu u sastavu republike Hrvatske. Kad su pitali novopostavljenog člana Vicka Krstulovića što on misli o tom prijedlogu, Krstulović je izjavio da država odumire i da je nevažno gdje će se postavljati republičke granice. Tako je Subotica i Boka Kotrska izišla iz republičkih granica Hrvatske.
(Zbog neozbiljnosti hrvatskih muževa, ...)
Teze koje su pojedinci iznosili 1990. o hrvatskoj samostalnosti (ili ih još uvijek iznose npr. citirajući "Bušićevo proroštvo") na istom je tragu hrvatskog defetizma i indolencije.
Otkriti ću vam .. radi se o politici ustoličenja neadekvatnih ljudi (nagrađenih po krivom modelu vrednovanja) koji se u Hrvatskoj provodi nakon smaknuća Zrinskog-Frankopana i uništavanja njihovih obitelji. Od tog vremena u Hrvatskoj napreduju poltroni, nesposobni, malodušni, izdajnici.
(Ovi na vlasti su krivo zauzeli po, eto sad, znanom kriteriju nagrade za izdaju Hrvatske ... Nesposobni su postavljeni na dužnosti, ostalo će napraviti njihova sujeta !)(Model čak ne potpada pod klasičnu izdaju!)
Nazovimo ga Hrvatskim sindromom nakon Zrinskih-Frankopana ... (u znanosti je poznat kao model krive selekcije - po nama krivog odabira).
Sve za Hrvatsku, Hrvatsku ni za što
Post je objavljen 23.04.2013. u 16:59 sati.