Marketing
Sanjkanje i trudna mačka
* oni koji su mi dopustili da stavim njihove slike, stavio sam ih.
Treba se iskoristiti ovo lijepo vrijeme.
Izrekao sam djedu sumnju da će opet padati kiša pa treba ići u prirodu kad je za to prilika.
On je ekspert za vremenske (ne)prilike pa onda valjda najbolje zna.
Moje sumnje je otklonio i rekao da će možda malo za vikend, ali slijedeći tjedan je opet pogodan.
To znači da imamo zeleno svjetlo za još jedno penjanje uz planinu.
Pustimo budućnost zasad.
Srijeda (17.04.) je i lijepo sunčano vrijeme. Pred faksom je sve puno tzv. guštera.
Upijaju sunčevu energiju. Neki gledaju u bijele stranice knjiga ili bilježnica, ali svi će se složiti s vremenom da počne previše blještati.
Uglavnom, krasno je.
Okuplja se ekipa hrabrih koji će pokoriti Sljeme. 6 hrabrih i još dvoje koji su odustali zbog nekih obaveza - koliko stvarnih, toliko i nestvarnih.
Boris i Bubač još na betonu velegrada
Prošli put smo negdje bili prije (još malo i) točno godinu dana. Tada smo išli "težim" putem pa smo došli do Puntijarke.
Doduše, tada nismo išli do samog vrha.
Ovaj puta smo išli do vrha, tzv. lakšom stazom - valjda se misli na onu kojom se obično ide.
Tamo, čini mi se, idu i ljudi dok idu na Sljeme zbog obavljanja obaveza tjelesnog. Tjelesni na filozofskom fakultetu u Zagrebu ne donosi ni 1 ECTS bod. Možda zato i dosta ljudi ima problema s odlascima na tjelesni? Ne znam. Uglavnom, tjelesni je obavezan samo prve dvije godine faksa, a ostalih 3 se udebljajte kao svinje - to se često i događa jer prekomjerno sjedenje za knjigom ne donosi samo znanje.
Tunel na ulazu; navodno u njemu po ljeti spavaju beskućnici jer je fino prohladno
Samo hodanje uz planinu po stazi nikad ne predstavlja neke poteškoće. Ako noge bole, one ionako bole drugi dan. Iz razgovora sa svojim suputnicima ne čini se da je netko imao probleme. Svi smo došli živi i zdravi, neki znojniji od drugih.
Na početku staze je sve suho i prikladno za hodanje, ali kasnije ima blata, a kako se približavate vrhu je sve gore što se vode i blata tiče. Topi se snijeg kojeg pri vrhu još ima pa je onda na nekim dijelovima staza čisto preplavljena vodom. Kao da preko staze ide potok. No, dobre planinarske čižme ništa neće zaustaviti.
Pravi wc, a ne ono u što pišate svaki dan
Na vrhu smo čak imali i ideju o sanjkanju, ali na kraju ništa od toga jer su se neki bojali da neće biti prestrmo - problem zaustavljanja dok jednom kreneš. Onda je Bubač (on je već slavan na internetu pa nemam problema s pisanjem njegovog imena) odlučio umjesto sanjkanja iznaći zabavnu disciplinu bacanja mobitela na snijeg. Zapravo, poanta je bila da baciš mobitel na snijeg, a ispred toga je određena količina blata. Na kraju je uspio na način da je polovica
mobitela bila u blatu, a polovica u snijegu.
Na putu do vrha
Društvo nam je pravila i jedna crna trudna mačka. Boris (on mi je dozvolio da sve njegovo - ime i slike - objavljujem na internetu) voli mačke pa je odmah stvorio telepatsku vezu s njom. Ipak, ostalo je samo na tome jer nam se bojala prići.
Nakon malo sunčanja pri vrhu, spustili smo se. Odvojili smo se na dvije ekipe od po 3 osobe pa sam ja završio s ekipom koja se nije spustila istim putem kojim smo došli. Negdje smo zalutali pa nismo došli na zadnju tramvajsku stanicu nego predzadnju. Dalje je sve bilo uobičajeni Zagreb. Tramvaji, beskućnici koji pričaju sami sa sobom, bakice koje gunđaju i mole krunice.
Rekli su da će vidljivost biti dobra, ali nije nešto posebno bilo; blizu vrha. U svakom slučaju, boje su lijepe
Hodali smo ukupno cca 3 i pol sata gore i dolje.
Budućnost?
Ovisi o vremenu.
Uvijek ovisi o nečemu.
Post je objavljen 19.04.2013. u 12:14 sati.