Ulaskom u EU češće se javno bavimao korupcijom i ostalim vidovima kriminala u RH.
U sklopu tog bavljenja pojavljuju se citiranja pokojnog Bruna Bušića o tom kako će se Hrvati odnositi prema vlastitoj državi kad se oslobode.
U jednom od svojih tekstova iz 1975. Bruno Bušić je napisao:
" ... Da smo složni i čestiti davno bi imali državu. A bit će rođenje, rodit će se slobodna Hrvatska
kad padne Berlinski zid i kad se budu rušila komunistička krvava carstva kao kule od karata. Nema ni
jedne države da je nastala bez krvavih gaća. Vjerojatno ćemo se i mi morati pobiti za slobodu sa
Srbima, a možda i sa Turcima. Teret rata morat ćemo podnijeti svi podjednako ...
.. No kad se oslobodimo srpskog ropstva i stvorimo državu, vidjet ćete kako tek naši kradu. Svak nas
je stoljećima krao i potkradao, a najteže će i najgore biti kad nas naši budu krali te prodavali
svjetskim jebivjetrima i makro lopovima. Navalit će na nas kao velike ptice grabljivice. Tada će
biti najveće i nerješivo pitanje - kako nas tada spasiti od nas samih?!"
"Nemogućnost saznanja o kojem se tekstu radi, umanjuje vjerodostojnost citata. Neki izvori negiraju vjerodostojnost ovih citata, te spominju da se radi o citatima iz knjige "Imoćani" Ante Matića.[10]"
Nakon završene gimnazije u Splitu, Bruno Bušić je upisao filozofiju i francuski na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, no brzo se ispisao i, na očevo inzistiranje, upisao na Ekonomski fakultet. Diplomirao je u redovitom roku 1964. diplomskim radom Moral i socijalizam.
Nakon studija zaposlio se u poduzeću za geološko-rudarska i građevinska istraživanja, konsolidaciju tla i projektiranja te nakon godinu dana rada (zbog stipendije koju e dobivao od tog poduzeća zadnju godinu studija), prešao raditi u Institut za historiju radničkog pokreta.
Kako su na Institutu radili mnogi znanstvenici (autori sjajnih i nezaobilaznih teza - o jasenovačkim žrtvama, o krivnji beogradske politike za travanjski slom 1941., o nužnosti svehrvatske pomirbe, ...), sam Bušić osim što je pokupio neke teze (između ostalog i tezu o svehrvatskom jedinstvu) nije imao orginalnih tvrdnji.
Otišavši u emigraciju, samo je pokušavao predočiti ideje koje je uočio u Institutu.
Tvrdnja: Bušić je žrtva vlastite nezrelosti i planske akcije prikrivanja višedesetljetnog sustavnog siromašenja Hrvata i Hrvatske.
Ono što je sustavno provođeno kroz plansku politiku i programska načela (proletarizaciju), Bušić je svojom naivnom (izgleda i prisvojenom) tvrdnjom trebao prikriti o budućoj krivnji samih Hrvata. Ako je već diplomirao (istina, na Ekonomskom fakultetu) temom o moralu, trebao je znati da se moral izgrađuje i uspostavlja (pa je nejasno kako je mogao prorokovati vlastitu hrvatsku pljačku nakon oslobođenja. O primjedbi kako ćemo se vjerojatno morati potući i protiv Turaka (misleći na bošnjake - muslimane) neću niti posvećivati dostatnu pozornost!
Teza o proročkom bušiću je lažna ... bušić je kratko radio u Institut za historiju radničkog pokreta i nije imao niti jednu vlastitu ideju ili tezu te je shodno tome i ta "njegova" tvrdnja dio udbinog specijalnog rata protiv hrvatske (spremali su teren za zametanje silne pljačke u ime srpstava ...).
Nadometnemo li opasku A. Pavelića u vlastitim memoarima (Doživljaji I, Zagreb, Naklada Starčević, 1996.) o Hrvatsko-Ugarskoj nagodbi 1868. i slutnju (neprovjerenim povijesnim tvrdnjama) da su hrvatski plemenitaši bez nagovora i očekivanja mađara pristali na financijsku uniju (prepuštajući prikupljanje poreza mađarima jer nisu htjeli imati posla s hrvatskim seljacima) postaje jasno kako Bušić nije niti na tragu znanstvene pretpostavke ...
Nažalost.
Hrvatska će svoju političku i s njom vezanu gospodarsku povijest ipak morati prepustiti "ozbiljnijim" povjesničarima. A ne "prorocima". Lažnim.
Sve za Hrvatsku, Hrvatsku nizašto!
Post je objavljen 11.04.2013. u 22:22 sati.