Kao da me čula. Pada. Pada. I jučer. I prekjučer. I danas. Možda će i sutra. Tražim je da sapere sve ono ružno. Sve ono tužno. Sve grijehe čovječanstva. I odnese daleko, daleko. Kao smeće. Kao plastičnu bocu što pluta po nabujaloj rijeci. Kao veliki komad stiropora. Kao svinjske iznutrice bačene u potok. Kao neželjene mačiće i štence stavljene u vrećicu i bačene u vodu. Poput otpadaka iz tvornice mesa što su se skupili na površini rijeke kao pjena, mjehuri. Smrdljivi mjehuri. Padaj kišo. Padaj i odnesi sve ovo da više ne postoji. Neka se otopi poput snijega i nestane. Barem do sljedeće zime. Barem to.
Post je objavljen 03.04.2013. u 11:18 sati.