Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/sredovjecniudovac

Marketing

GAD SAM

Ako sam se prikazao boljim, to je bilo slučajno.

Našla me kolegica s fakulteta @dasakmira poslije 22 godine. Nismo imali kontakta svih tih godina. Razmijenili smo pisma u dane prije mog rođendana, ja nemam fejs, na svom je napisala da čestita rođendan prijatelju Prgavom Pjesniku. Druga, s kojom isto nemam kontakte 22 godine, a možda i duže i živi na drugoj strani svijeta, pridružila se čestitci. Znam kad je njoj rođendan, poklanjao sam joj orhideje na taj dan pa ne sumnjam da zna i ona kad je meni, ali mislim i da bi po tom imenu-opisu znala o kom se radi. Odgovorih da ako sam nekad i bio pjesnik, više nisam, a da prgav više nisam. Onda onaj @anonimac, koji meni nije anonimac, nekad sam mislio da smo prijatelj i da postajemo još bolji prijatelji, napiše da sam i inače incidentan i ja shvatim, napisao je istinu. Kasnio sam već dva puta na utrke, istina tada su bila u pitanju kola lokalne lige i strašno sam se ljutio što nisu sačekali još tri minute kad sam javio da dolazim. I bio sam incidentan i kad je jedan bio grub prema Marku i derao se. Možda je normalno reagirati, ali ja jesam reagirao burno. Incidentno.

I pisao je onaj nekakav @patuljak da pravi muškarci ne zabijaju glavu i ne plaču, ali ja nikad nisam htio reći da sam pravi muškarac. Cmizdrav sam. Plačem sam, a desi mi se i pred drugima.

I istina je da plačem sve češće zbog sebe i onoga što sam postao. Plačem pri tome i stare suze, ali sve je to povezano. Kao lik dosadnih filmova se žalim zbog toga kakav sam, a ne mijenjam to, mozgam, analiziram, a nemam snage drukčije.

Sve loše o meni, istina je.

Sjećam se jednom davno, sestričnin sin je plakao i izvan ikakva konteksta je rekao: „Ali ja sam svima htio samo dobro“ i mi smo se svi smijali. Nikom nisam htio loše i uvijek sam bio iskren, ali trebao sam znati što mogu, a što ne. Tražio sam toplinu za sebe, a dao sam sam nešto sasvim drugo. Žao mi je što moja potraga nije bila uspješna, ali još više što sam tom potragom povrijedio one koji su se našli na putu. Trebao sam znati. Žao mi je što sam svojim pričama stvorio o sebi bolju sliku no što sam je zaslužio, ali uvijek sam vjerovao u svaku svoju riječ koju sam napisao, inače je ne bih pisao.

Bilo je doba kad sam morao preživjeti. Bio sam trgovac koji na sve načine hvali svoju robu samo da proda. Nekad tako uspješno da bih ostvario višestruku zaradu. Usput bih svašta kupio pa prodao, uvijek tvrdeći da imam malu zaradu ne tome, jer prijatelji smo... Popravljao sam male kućanske aparate, a o tome nemam pojma, u videoteci hvalio filmove koji mi se ne sviđaju... Uz to sam prodavao aute koji su prešli više, trošili više i vrijedili manje no što sam trvdio.

Nisam do sada pisao sve to, ali gad sam i u nenepisanome.

Pisao sam jednom priču o ženama koje ubijam, možda je to podsvjesna projekcija onoga što mi je puno poslije rečeno da žene koje upoznam zavedem lijepim pričama i onda emocionalno ubijam, jer sam i sam emocionalno ubijen. Mislim da nije tako, ali uvijek se sa strane bolje vidi pa je vjerojatno i to istina o meni.

Sve loše o meni istina je. To sve što sam ovdje pisao, istina je, ali nikad nisam htio prikazati se boljim, istina je i sve loše što pišu o meni.

Ima i nenapisanih stvari koje trebate znati. Jednom sam jako povrijedio Janju. Možda još nekad, ali taj puta jako, jer sam smatrao da trebam dobivati više. Učinio sam ružne stvari. Oprostila mi je i poslije smo oboje naučili popraviti i ono malo što prije nije bilo dobro.Shvatio sam da dobivam više nego zaslužujem, a Janja mi je onda davala i više. Naučio sam što vrijedi u životu. Rekao bih da smo tada proživjeli najsretnije godine, ali kad bolje razmislim, sve su bile najsretnije, osim tih loših dana. Oni koji nas znaju, kao @vjeran i njegova obitelj, znaju da smo stvarno tako živjeli, skladno, sretno, lijep život. To sve ne mijenja istinu da su jednom bili ti dani kad sam bio gad.

Sve loše o meni, napisano i nenapisano, istina je.

Bilo je i nekih drugih stvari, nekih strašnih, koje su tvrdili o meni, za neka sam morao dokazivati nevinost, za neke ne, ali ni te nisu bile istinite.

Druge jesu. Mračne tajne koje čuvam, misli koje ne bi trebalo misliti, riječi koje nije trebalo reći, stvari koje nije trebalo uraditi.

Sve je to gadna istina o meni.

I kad sam dobar, to je brzopletost. Zadnje vrijeme sam vratio dva mobitela i jedan novčanik koji su pali blizu mene. Poslije sam razmišljao, jesam li trebao, gad sa zakašnjenjem.

Sve loše o meni, istina je.

Gad sam, ali nesretni, jer nisam sretan zbog toga što sam takav, što sam radio to što sam radio, ali gad jesam...


Post je objavljen 27.03.2013. u 16:41 sati.