Visina evo niskog mrkog rasta!
Krasi ih tupa oštrica vakuma.
Iz rana šiklja svehrastova krasta,
otvarajuć' dan jutarnjeg datuma.
Trava je lijepa samo za pjesnike
kad oblak rže, a zemlja je žedna.
Poji li itko stradale vjesnike?
Nek pjeva zora, nek ne bude bijedna!
Klesati treba tablete iz znoja
pa će mirisat' u dubini podne,
možda će svenut' tragedija gnoja:
bit će te vijesti povoljne i zgodne.
Kad koža pukne nesitu na dlanu,
cvjetna će neba otvoriti ranu.
SABRANI SONETI, Zadar, 2010.
Post je objavljen 25.03.2013. u 09:39 sati.