Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/sredovjecniudovac

Marketing

KATEGORIJA: ISKRENO, NAJISKRENIJE

Napisao sam nedavno u pismu da bih ja pisao još iskrenije, još otvorenije da to ne uključuje neke druge ljude u pisanje mene.

Imam glavobolje, strašne, teške, povremeno. Već sam se bio hvalio da su prestale otkako se bavim trčanjem, sportom, ali su se onda vratile.

Ne brojim u to glavobolje od pića, nekad sam puno pio, a malo me glava boljela, sad i kad malo pijem, glava boli i od najmanjih količina, kao da mi hoće reći da odavno pijenje nije za mene.

Bile su mi glavobolje normalna stvar, podrazumijevao sam ih, nisam im tražio uzroka. Bile su to migrenske glavobolje, s fotofobijom,osjetljivošću na neke zvukove, povraćanjem na kraju. Bio sam na nekom pregledu, sasvim iz drugih razloga i pričali smo malo i o tome. uputili su me dalje zbog te glavobolje, kažu, nije normalno da boli, nije normalno navikavati se, treba liječiti. Doktor je znao da sam bio u ratu, pitao me jesam li bio zarobljen, nisam, je li me netko tukao po glavi, dešavalo se, ali ne za rata, glavobolje su počele kasnije, je li pala nekad granata blizu i odbacila me, jeste, nije me odbacila, jesam li gubio svijest... Sjetih se neslavnog događaja, nimalo junačke ratne ozljede. Bilo je to onih dana kada sam otkrio da mi je otac ubijen, kada sam bio suočen s nedostatkom volje njegovih bivših kolega da ga odmah nađemo i dostojno sahranimo, zbog čega je to bilo moguće tek za šest godina, bilo je tu i tuge, bijesa, rakije... Vozio sam se autom po nekakve konzerve kojima je trebalo prehraniti ljude koji su se iz zarobljeništva vratili u svoje kuće i misli su odlutale i zavoj koji sam dobro znao, veliki zavoj, oštar, sam zaboravio i produžio ravno (sličan će mi događaj obilježiti život puno godina kasnije). Auto sam potpuno uništio, isprevrtao se, pokupio betonski stup... Ne znam jesam li ispao prije, ali nisam bio jako ozlijeđen. Shvatio sam da su glavobolje počele tada. Živio sam s tom glavoboljom kao kaznom, prihvatio ju, žmirio, povraćao... Prestala je puno godina kasnije. Imao sam udes o kojem sam već pisao, zbog kvara na autu sam se prevrnuo u provaliju. Išao sam poslije na terapije. Morao sam svaki put objasniti da imam ovratnik, ali ne tražim nikakvu odštetu, nikoga ne tužim – tada bi me stvarno pokušali riješiti boli u vratu, ramenima, glavi. Tada sam izgubio glavobolje. Izliječena su oba udesa. U to sam doba započeo intenzivnije sa sportom i pripisao sam intenzivnoj izmjeni zraka, pojačanoj cirkulaciji izlječenje...

Puno sam kašljao prije. Mladi liječnik na poslu mi reče da imam probleme sa sinusima. Objašnjavao sam mu da nemam, da me ne bole. Objasnio mi je da baš zbog toga kašljem, crtao mi nos, grlo, objašnjavao. Sjetio sam se davne upale sinusa na straži uz Kupu 84. godine na minusu od 28C, nikad liječene. Izlječio mi je sinuse i prestao sam kašljati.

Kad je Janja umrla, nisam počeo kašljati, sinusi su pravili druge probleme, slične migreni. Budio bih se izjutra natečena lica do neprepoznatljivosti, nisam se mogao saginjati, teturao sam, povraćao. Našao sam pravilnosti u tome, poklapali su se sa sitnijim problemima sa sinusima od prije. Rekli su da je kriva kriva hrskavica u nosu, obiteljska crta, rekli su da je kriva alergija. Rekoh da mi se javljaju problemi u drugom mjesecu, petom, jedanaestom, dvanaestom, ponekad na moru... Tipično, rekli su, bockali me, uzeli krv i rekli da nisam alergičan na tipične alergene tih doba.

Gledam jutros izobličeno lice, sijeva mi pred očima, pritisak u predjelu sinusa i razmišljam o kalendaru alergija, bolova... Shvaćam da postoji jedna pravilnost. Uvijek kad bi se pričinilo da stvari idu na bolje, počele bi glavobolje. Zbog bih se morao zatvoriti, leći, zamračiti prostoriju, smiriti, ne izlaziti... Oni mjeseci glavobolja, shvaćam da sam uvijek imao objašnjenje kad je malo ranije, malo kasnije, meteoreološke prilike, temperature, okolnosti... Samo su okolnosti stvarno bile u pitanju, sretne okolnosti, naznake sreće i ja imam glavobolje koje me udalje od svijeta. Meni sreća izaziva fizičku bol i vraća me korak nazad. Postao sam svjestan te činjenice, ali sam naučio u zadnje vrijeme da je samospoznaja korak prema izlječenju, ali mali, daleko je još... Poslije svakog perioda glavobolje bih započeo malo više trenirati, bio bih bolje, poželio biti bliže sreći, a onda opet...

Znam da je ta bol nekakvo samokažnjavanje, samosakaćenje, znam sad da ne dolaze izvana nego iznutra. Pišem tu iskreno, ali moram napisati i da ta bol boli mene, ali da sam njom povrijedio ljude koji su mi htjeli dobro. I ako je nekad netko iz mog pisanja pomislio da sam nekakav pozitivan tip, nisam, hodam sa svojom glavobolnosti po svijetu i dijelim je. Trebao bih shvatiti to. Moja glavobolja je stvar moje glave, ali ne smijem ju presipati.

Biram sad život bez glavobolje.

I pišem kategoriju iskreno, najiskrenije...


Post je objavljen 19.03.2013. u 17:04 sati.