Zamisli školu…
u kojoj su djeca slobodna biti ono što jesu
u kojoj se uspjeh ne mjeri akademski nego je ono što dijete smatra uspjehom
u kojoj se demokratski rješavaju svi problem na bazi jednakog prava na sudjelovanje i glas
u kojoj se ukoliko želiš možeš cijeli dan igrati
i u kojoj ima vremena i mjesta za sanjarenje
A. S. Neill
Ako pitate većinu naših osnovnoškolaca i srednjoškolaca, kako doživljavaju školu i današnji školski sustav, većina će vam odgovoriti da im je škola dosadna i nemotivirajuća, a da školsko gradivo nije interesantno, pretrpano je nepotrebnim informacijama i prezentirano na suhoparan i potpuno nezanimljiv način. Dijete ili mlada osoba, tretirana je kao stroj za upijanje informacija, kojoj se njena osobnost, individualnost i posebnost koja leži u svima nama, želi ubiti pod svaku cijenu.
Svako dijete je potencijal koji se treba ostvariti i realizirati na najbolji mogući način. Svako dijete i mladi čovjek, zaslužuje priliku da se razvija, uči i ostvaruje u skladu sa svojim vlastitim interesima, potrebama i željama. U našem školskom sustavu, gdje se ne poštuje dijete kao jedinstvena osobnost, gdje se ne poštuje individualni tempo učenja svakoga djeteta, kao niti njegov jedinstveni način, različitost u interesima, sposobnostima, vještinama i željama koje svako dijete posjeduje, pokretanje prvih slobodnih škola u Hrvatskoj, postaje predivna vijest.
ISKORAK IZ KRUGA INERTNOSTI ŠKOLSKOG SUSTAVA
Hoće li vladajući i mjerodavni za pokretanje i financiranje slobodnih škola u nas, imati sluha i senzibiliteta, hoće li osjetiti tu potrebu, a usuđujem se reći i nužnost, za njihovim otvaranjem ili će se možda uplašiti hvalevrijedne i pozitivne promjene koja bi nam se uskoro mogla dogoditi? Želimo li imati slobodne i sposobne buduće generacije mladih ljudi, koji će se odlikovati stručnošću, sposobnošću, koji neće biti pojedinci bez znanja i vještina, koji će biti naučeni raditi u timu, a opet razvijati svoj osobni potencijal, koji će misliti svojom glavom jer će ih tako učiti od malih nogu, a neće biti strojevi koji slušaju naredbe bez kritičkog osvrta?
To bi nam trebala biti želja, potreba i cilj. Veliki zalog za neku bolju, zdraviju, ljepšu i kvalitetniju budućnost. Slobodne škole su zasigurno način da ostvarimo taj cilj i da razbijemo krug inertnosti, pasivnosti, uniformiranosti i nekvalitete cjelokupnog sadašnjeg školskog sustava. Škole gdje se djecu uči razmišljati, gdje se učenici vode, umjesto da im se šefuje, gdje zaista stječu znanje, primjenjujući ono što uče, pa to znanje, zadržavaju trajno.
ŠTO SU TO SLOBODNE ŠKOLE?
Prvu slobodnu školu je još davne 1921. godine, danas poznatiju kao Summerhill, osnovao Alexander S. Neill. Ona se zasniva na modelu dječje demokracije. U njoj postoji redovna nastava koja je usklađena prema rasporedu, ali postoje i drugi oblici učenja. Učenicima je omogućen izbor po pitanju što, kada, kako i s kim će učiti. Njihov je izbor hoće li učiti sami, u grupi, ili mogu slobodno zatražiti pomoć mentora.
Gotovo u svim zemljama Europske Unije, danas postoje demokratske slobodne škole. Raširene su diljem svijeta i priznate kao školski model koji posebno njeguje toleranciju i omogućava osobni i kreativni razvoj svakog polaznika. Takvim školama zajednički upravljaju učenici i ostali djelatnici, kroz posebne redovite sastanke na kojima je svatko ravnopravan. Odluke se donose zajednički, a glas polaznika je jednako vrijedan glasu djelatnika.
Naglasak je na uvažavanju, slušanju drugih i različitih, demokratskoj diskusiji i demokraciji u donošenju odluka. Velika i vrlo važna razlika između "klasičnih" i slobodnih škola je u početnoj pretpostavci kojom se pristupa djeci u učenju. Dok se u redovnim školama sve zasniva na pretpostavci da učenici ne žele učiti i zbog toga je sve podređeno mjerenju njihovih postignuća, u slobodnim školama se vjeruje da djeca vole učiti, da su prirodno znatiželjna i da žele učiti. Zbog toga se smatra da prisila u vidu ocjenjivanja nije potrebna i tamo se ne prakticira.
Takve škole pružaju zaista maksimalne mogućnost za učenje i dječji cjelokupni rast. U njima nema pritiska, bilo kakve prisile i vanjske kontrole. Dokazano je da bilo koji oblik prisile vodi prema otporu, a sloboda i poštovanje svakoga djeteta, vodi prema suradnji. Zanimljivo je da nema niti školskoga zvona, prozivke na nastavi, niti neispričanih izostanaka. Škole su neformalno uređene, u pravilu manje, a razredni odjeli broje do petnaest učenika.
SLOBODNE ŠKOLE U HRVATSKOJ
U Hrvatskoj još od 2008. godine, postoji Udruga Slobodna škola, koja je svoj rad započela u Karlovcu, i aktivno zagovara demokratsko obrazovanje. Ona već nekoliko godina provodi edukaciju, sudjeluje u radu konferencije o demokratskom obrazovanju i radi na dobivanju dozvola za pokretanje slobodnih škola u Hrvatskoj. Kako je to već klasični slučaj kod nas, trebalo je proći mnogo godina, da bi početkom 2013. godine, Udruga napokon dobila Prethodno pozitivno mišljenje nadležnog ministarstva za osnivanje demokratske osnovne škole i demokratske opće gimnazije. Nakon višegodišnjeg pregovaranje, postignut je dogovor, s kojim Udruga, može krenuti u postupak osnivanja, prvih takvih škola na našim prostorima.
U školama bi se trebao provoditi Hrvatski nacionalni okvirni kurikulum jer je takva praksa i u drugim zemljama. Ministarstvo je ipak zatražilo, da se na kraju razreda, od petog osnovne do kraja osnovne škole, kao i u svim razredima srednje škole, ipak izvode zaključne brojčane ocjene. One bi trebale biti izvedene na temelju opisnog praćenja i vrednovanja, te na temelju objektivnog testiranja učenika.
Problemi Udruge i dalje postoje. To su pronalaženje lokacija za škole, kao i pomoć u sufinanciranju lokalne samouprave. Postoje već mnoge grupe roditelja okupljene oko ove ideje, kao i veliki interes učenika i djelatnika. Kao gradovi gdje bi se one trebale pokrenuti u početku, navode se Zagreb, Karlovac i Samobor. Ideja je da se u Karlovačkoj županiji, u mjestu Plaški, pokrene škola u prirodi, gdje bi se učilo o ekologiji, povijesti, poljoprivredi, tradicijskim obrtima i zaboravljenim vještinama Like i Hrvatske općenito.
UČINIMO VELIKU STVAR ZA BUDUĆNOST – PODRŽIMO SLOBODNE ŠKOLE
Slobodne škole su u Hrvatskoj veliki iskorak iz uobičajenih struktura dosadašnjeg školskog sustava i treba im pružiti svu moguću podršku, ako želimo da buduće generacije imaju sretnije, kvalitetnije i pozitivnije djetinjstvo. Za to je potreban odmak i izlazak iz klasičnih obrazaca razmišljanja u kojima živimo. U društvu koje se zasniva na vanjskoj kontroli, a ne na izboru svakoga pojedinca, koje se zasniva na prisili, a ne na motivaciji, slobodi i poštovanju svakoga djeteta kao individue, slobodne škole su nužnost kojoj svakako treba težiti.
U školskom sustavu u kojem se isključivo vrednuju ocjene, a ne znanje i sposobnost, gdje se učenik želi kontrolirati, a ne motivirati da ostvari svoje potencijale, gdje vlada direktiva, a ne sloboda i izbor, gdje je učenik onaj koji isključivo sluša i izvršava naredbe poput poslušnog stroja, umjesto da aktivno sudjeluje u svom školovanju, slobodne demokratske škole su odličan pomak prema nekoj boljoj budućnosti. Mnoge od ideja slobodnih škola mogle bi se integrirati u već postojeći školski kurikulum, potvrdili su iz nadležnog ministarstva. Koliko će za te ideje biti senzibiliteta, ovisi o mnogima, od roditelja, nastavnika pa do samih ravnatelja. Udruga za promicanje slobodnih škola, kao i mnoge slične udruge, vezane za ideju alternativnog odgoja i obrazovanja, zaista trebaju veliku podršku u ovom možda ključnom vremenu.
Podržimo ih na način na koji to možemo, pa ćemo jednoga dana imati djecu, mlade ljude, ali i zrele i odgovorne pojedince, koji su spremni za suradnju, koji ne trpe direktivu, koji će biti puno kompetentniji, stručniji i sposobniji od nas danas. Najvažnije od svega, imat ćemo ljude, koji će svoje školovanje pamtiti kao sretno i pozitivno, a ne kao muku izazvanu upijanjem informacija potpuno nepotrebnih za život, kao prisilu i učenje onoga što ih ne zanima, niti je u skladu s njihovim sposobnostima, potrebama i željama.
Možda će trebati vremena, ali sam sigurna da postoje mnogi entuzijasti i stručnjaci otvorenog uma i srca, koji su vrlo sposobni i željni promjena. Sigurna sam da postoje mnoga djeca koja bi bila puno sretnija, kao i mnogi roditelji koji već godinama, silno žele promjene ovakve vrste. Sigurna sam da postoje nastavnici koji bi se puno bolje ostvarili i mogli mnogo više pružiti djeci na jedan ovakav, bolji i funkcionalniji način.
Jer… dijete ne želi biti rob, koji bez pogovora izvršava naredbe dobivene od nadređenog, kao što niti nastavnik ne bi trebao biti onaj koji daje naređenja.
I zato... podržimo kvalitetu, pravo na izbor, poštovanje svakog djeteta i njegovog osobnog interesa.
Držim da je cilj života pronaći sreću, a to znači pronaći ono što vas zanima.
A. S. Neill
Moj komentar s portala www.zvono.eu
Post je objavljen 15.03.2013. u 23:28 sati.