Sotona nas želi osuditi. On je taj koji na nas baca kamenja.
Čovjek također može osuđivati, ali kad god osuđuje čovjeka - čini baš ono što i sotona želi:
- osuditi čovjeka! Pogoditi ga tako da se više ne može dignuti.
Sve pod izgovorom da ne gađa njega nego gađa nešto - uokolo njega...
Neko zlo, neku štetočinu koja tuda gmiže...
Svi smo mi skloni osuđivanju drugih.
I ja.
I zaboravljamo olako na onu ''Mjerom kojom mjerite bit će vam mjereno!''
A to znači ako opraštamo da će nam biti oprošteno,
ako osuđivamo da ćemo i sami biti osuđeni
...............jednom pred Bogom i njegovim Sudom.............
...........................................................................................................................................................................................................................
Tko bi to od nas da ga dijete traži:
''zaštiti me od zmije koja pliva iz vode prema meni...''
uzeo kamenja i iz daljine, uopće ne videći ni zmiju, snažno gađao prema djetetu!?
jer - mogao bi udariti dijete!
Mogao bi ga raniti daleko više nego ta neka vodena zmija...
Kamenje možemo bacati na Zmiju,
na točno određeno Zlo koje prepoznamo, na Sotonu...
... ali ne na ljude kojima treba obraćenje srca ...
jer - bacamo li kamenja na dijete, bacamo Ga i prema Njegovoj majci - prema Gospi - i prema Bogu Ocu ---
jer ni njoj, kao ni Bogu nije, do smrti grešnika,
nego da se obrati i da se spasi...