Marketing
Ostojiću, Ostojiću...
Ostojiću, Ostojiću...
Jutros sam se probudila pred ogledalom. Ni prvi put, nadam se ni zadnji. Gledam, ništa mi ne fali. Koja kila viška, zubi prilično na broju, samo ovce nedostaju. Prodala sam stado na Pecama iznad Komiže. Kako mi fale. I Čoban. Tukac je na skijanju. Na Jahorini. Na snijegu. Bez snijega nema ni tragova. U Istri je trebao pasti snijeg da bi se ukazali tragovi ministra turizma Ostojića. Čovjek nas pravi ludim. Ili se pravi ludim. Žena i šogorica mu utržile 25. milijuna kuna na uloženih jedan milijun i kupovinu zemljišta isključivo zbog njegove prenamjene. Što zna stoka sitnog zuba što je pašnjak, a što građevno zemljište. Uz Ostojićevo „sjetovanje“ kupljena je zemlja kojoj je cijena porasla preko noći za 25. puta. I tu nema ništa čudno. Istina čudno je što se to zna od 2007., a tek se danas o tomu govori. Valjda zbog Izbora. Eto, zbog toga i raznih četrdesetgodišnjih i kusur „Stupida“ koji uletiše u privilegiranu saborsku mirovinu i sutrašnje njihove odluke da se ide u mirovinu sa 67. godina treba Izbore održavati što češće. Samo tako ćemo znati tko je u nježniku, a tko u/na kurcu. Lošem.
Svi smo mi Čoban/i/kovići. Svi smo mi ala splitski škverani. Pošteni, dok nas ne uhvate u krađi. Tada se branimo; - Nismo znali, nije to naše, đe mene nađe(?)...
U Svijetu, bolesni sustavi traže spas u padu Vlada. Kod nas padaju premijeri. Pao premijer Milanović s transportera. Zašto? Iz bizarnog razloga; nije silazio po PS-u, pravilu službe. Nije se držao desnom rukom za otvor, lijevom za rukohvat, desnom nogom oslonjen na zadnji lijevi točak...Nije mu imao tko reći.
Bahatost...Ne/znanje...
Ostojiću?!
Ostojiću, Ostojiću, pokislo ti perje...
Vrijeme, vreme, vrime nije do vijeka. Nema besmrtnih...
Post je objavljen 08.03.2013. u 12:59 sati.