Ovaj mi je tjedan proletio. Primjetio sam da vrijeme nekako brže ide (ili mi se to samo čini) pa sam ga pokušao zaustaviti.
Cijeli sam tjedan radio na Otoku. Vožnje trajektom tamo i natrag su vrijeme koje je označavalo pauzu. Odmor. Putovao sam sam pa posjedovao dovoljno vremena za sebe sama. U takvim trenucima (rijetkim), volim razmišljati. Volim promatrati ljude.
Neki su zadubljeni u novine (ja ne čitam dnevni tisak, umara me). Pitam se:koliko uistinu znaju o svijetu oko sebe? Sumnjam da im je informacija iz dnevnog tiska korisna (osim možda osmrtnica). Tražim okolo. Nitko ne čita knjige! Ja volim knjige, onaj osjećaj prilikom otvaranja i uranjanja u svijet nastao u glavi autora. Volim upijati znanje pametnih ljudi koje su nesebično podijelili sa nama. Volim birati što ću čitati, ne volim kontrolu uma (nametnute misli iz dnevnog tiska).
Neki razgovaraju. Smiju se. Lijepo je vidjeti zadovoljne i nasmiješene ljude. Uz njih se ugodnije osjećam (bude više optimizma od "gutača" novina). Veselo hihoću, nerijetko podižu glas. Ne smeta mi. Volim kad se ljudi smiju i dijele svoju radost.
Neki samo razgovaraju. Namrgođeni su. Poneka riječ se dodatno naglasi...pa se čuje "...Linić...porezi...ovo ... ono". Ne volim takve razgovore. Uvijek me naljute. Dosta mi je politike i njenog zadiranja u moj život. Neka me ostavi na miru. Ne slušam ove ljude....okrećem glavu.
Neki spavaju. Prekriženih ruku na prsima. Njima zavidim. Ja ne mogu spavati na javnim mjestima...ni u vožnji. A htio bih...ali ne mogu. Pogled na njih me smiruje. Djeluju tako blaženo i smireno.
Ja? Uljuljan u "duboka razmišljanja" o mikrosvijetu oko sebe, usporavam vrijeme. Zaista prolazi sporije. Začinjeno škripanjem trajekta potaknutim valovitim morem, jugom koje se igra sa morem i trajektom, vrijeme se zaista sporije kretalo.
Tako sam dva puta dnevno (prije i poslije posla) zaustavljao vrijeme.
Dolazak kući znači i povratak rutini. Klasične svakodnevne brige. Škola...ručak...obaveze. Vrijeme opet žuri.
Ne palim TV (ne volim vijesti). Sjedimo zajedno za stolom (obitelj). Tko će prvi pričati kakav mu je bio dan - reći će moj stariji sin. Volim pričati, volim obitelj...
Lijepo je zaustaviti vrijeme...tu i tamo ....
Ugasite TV i ne čitajte dnevni tisak. Zaustavite vrijeme...može se to...tu i tamo....
Post je objavljen 08.03.2013. u 11:38 sati.