Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/jagoda-radojcic

Marketing

Programi, programi, programi


Uploaded with ImageShack.us

Naš čovjek tradicionalno zazire od ekonomije i sličnih depresivnih tema. Više mu leže zanimljive životne priče garnirane dosjetljivim sličicama i filmićima s Youtubea koje korespondiraju s najdubljim potrebama svakog od nas: ruganje nesretnoj Ingrid, rasprave o prezervativima, partizanima, bogataškim jahtama, oskarima, biskupima, ustašama, komunjarama, ćirilici, Domovinskom ratu. Više nam vrijedi sočni gaf ili uvreda izrečena u Saboru od 100 deficita platnih bilanci. Ako se na jednom TV-kanalu okupi 10 najboljih hrvatskih ekonomista spremnih da obasjaju svjetlom sublimirane ekonomske znanosti najdublje misterije naših ekonomsko-septičkih jama i genezu uronjavanja u njih, a na drugom se u isto vrijeme pusti turska sapunica, svi će zadivljeno pratiti najnovije dogodovštine Boran-age iz Sile.

U isto vrijeme smo lakovjerni k'o seljančice. Povijest naše nacionalne ekonomije je povijest raznoraznih obećanja. Komunisti su nam obećali da ćemo imati svega što nam srce ište, a da pri tom nećemo morati raditi pa smo birali njih. Onda su došli demokrati i obećali nam da ćemo svi preko noći postat kapitalisti pa smo njima povjerili svoje glasove. Ako nam, u suvremenom višestranačju, stranka A obeća porast BDP-a od 20 posto godišnje kad dođu na vlast, a stranka B 21 posto, mi ćemo uvijek glasati za stranku B. Nismo mi vesla sisali: 21 je više od 20! Tko se danas sjeća onih omamljujućih obećanja o 150 milijardi dolara koje samo čekaju na granicama izbornu pobjedu, ili da će Austrijanci i Nijemci poslije izborne pobjede dolaziti raditi u Hrvatsku kao gastarbajteri „a Hrvati će gospodarit“, tko će pamtiti sve one jamstvene kartice što su ih nevinim hrvatskim pastiricama obećavali politički đuvegije na prolasku kroz selo, uspeli se na vlast, stukli desetine milijardi eura i ostavili ih trudne i razočarane do slijedećih izbora.

Kad jednog lijepog dana vrag odnese aktualnu koaliciju i njihov „Plan 21“, uzjahat će nas HDZ sa svojim „Smjerom 20“ koji se dramatično razlikuje od Kukuriku Plana. U čemu? Kao prvo, „Smjer 20“ kao što mu samo ime govori ima 20 točaka, dok „Plan 21“ - 21 točku, a svako tko tvrdi da su 20 i 21 jedno te isto, nema pojma o znanosti. Kao drugo, „Plan 21“ ima 46 stranica, a „Smjer 20“ 1,5 stranicu, iz čega je razvidna razlika od 44,5 stranice teksta. Kao treće, „Plan 21“ je javnosti prezentirao Zoran Milanović, a „Smjer 20“ Tomislav Karamarko, i samo će totalni slijepac ići dokazivati kako su njih dvojica jedno te isto (da je tako, Karamarko bi se valjda zvao Milanović, a Milanović - Karamarko). Kao četvrto, „Smjer 20“ je ispušten u svijet u veljači 2013. dok je „Plan 21“ ugledao svjetlo dana u studenom 2011. što predstavlja razliku od 16 mjeseci. Kao peto, „Plan 21“ je zajednički donijela Koalicija od 4 stranke, a „Smjer 20“ jedna jedina stranka, što je razlika od 3. Kao šesto, Kukuriku Plan ima oko 34.500 riječi, dok je HDZ-ov 39 puta jezgrovitiji i ima oko 870 riječi, jer njihova publika nije od nekog pretjeranog čitanja. Da ne duljim, nije mi puno trebalo i pobrojala sam ukupno 14 kardinalnih razlika između „Smjera 20“ i „Plana 21“, u širokoj lepezi od stila (desnica voli kratke, rafalne rečenice bez interpunkcije, a ljevica dugačke, krležijanske) pa do boje fonta i njihove veličine. Jedina ozbiljna kritika na „Smjer 20“ je njegovo reteriranje u odnosu na „Plan 21“ što je razvidno u samom defanzivnom naslovu - trebao se zvati „Smjer 22“ da bi se i numerički naglasila njegova superiornost nad konkurencijom te usmjerenost prema svijetloj budućnosti u 22. stoljeću.

Međutim, iako nam se ekonomija gadi, kad biramo hoće li nas naredne četiri godine voditi grupa slijepaca A ili grupa slijepaca B, presudnu ulogu u našem odabiru imaju upravo njihovi ekonomski programi. Stoga između izbora, razni stranački establišmenti lansiraju na političko tržište najšarenije ekonomske programe, kako bi pravovremeno spoznali do kojih granica mogu zajebavati svoje glasačko tijelo na slijedećim izborima. Naime, naš čovjek je suviše inteligentan da bi dva, tri puta za redom popušio istu nebulozu pa stoga treba stalno smišljati nova i nova obećanja nabijena ljekovitim optimizmom. Svi mi vjerujemo da će nam biti puno bolje kad nam neki budući mlad, zgodan i elokventan Franjo Tahi ili Khuen-Héderváry na prolasku kroz selo podastre spasonosan ekonomski „Pravac 34“, ili „Koncept 136“ što će nas izvući iz gabule i omogući da konačno počnemo živjeti život dostojan najljepših TV-sapunica.


Post je objavljen 28.02.2013. u 12:56 sati.