Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/sredovjecniudovac

Marketing

JEDNOJ ŽENI

Lako sam pisao svoju tugu, sreću teže.

Mislio sam na sretne dane s Janjom često ovih dana. Nismo nikad dobili na lotu, nismo imali nikad previše, nije bilo posebnih sretnih iznenađenja. Najljepši dani su bili „ozakonjenje“ veze i rođenja djece. Sreća je bila buđenje poljupcima, ispijanje kave, dugi telefonski razgovori čim nismo skupa, izleti, šetnje, kupovine... Nekome se možda ne čini puno, ali sreća je bila u tim malim stvarima i ritualima. Sjećanje na te velike sreće i ove male sreće izaziva tugu, jer više toga nema.

Priznao sam puno suza ovdje, priznao sam puno tuge, sreću teško priznam.

Teško mi je bilo priznati da sam poslije ljubio, da sam htio neke rituale obnoviti, neke nove zadobiti. Nije mi teško priznati da nisam uspio, da sam sam, da sam opet kao u onim postovima s početka bloga, da sam opet Sredovječni koji luta daleko, da ispijam dvije šalice kave, ali teško mi je bilo priznati da sam bio preko tuge sretan...

Teško je bilo priznati samom sebi...

Kad nisam uspio, kad završi pokušaj sreće, nisam bio tužan zbog toga, bio bih tužan zbog toga što nema Janje. S njom je sreća bila tu, velika i puno malih, svakodnevna.

Još jedna mlada žena ima moju bezgraničnu ljubav...

Nju znam sve njene godine...

Jučer sam ustrčao stubištem, a ja sam na četvrtom katu i tamo pao u zagrljaj. U stanu me čekala mlada žena koja će uvijek biti moja, koju ću uvijek voljeti, bez obzira što se dogodilo. Dugo smo razgovarali o svemu i svačemu i uživao sam u razgovoru. Ta mlada žena mora živjeti dok nas smrt ne rastavi i onda još puno poslije mene. To mora biti tako.

Kako god izgledao moj život, ona zna da će uvijek biti moja jedina.

Moja Kneginjica je doma. Došla je s fakulteta na malo odmora kući. Tata će nešto skuhati, oprati, razgovarati.

Sretan sam. Preko tuge.


Post je objavljen 27.02.2013. u 16:36 sati.