Kratki rezime proteklih deset dana:
1.Poklonio (doduše greškom ali ipak...) jednom tipu 100,00 kn a drugom 10,00 kn (hvala mi lijepo na tome – kad već oni nisu to rekli);
2. Vratio dvojici tipova po 200,00 kn (istina, čak dvoje ljudi dalo mi je više nego što je trebalo – samo jedan je zahvalio);
3.Pronašao i vratio jednoj ženi ključeve od automobila (Toyota) i ključeve od stana;
4.Pronašao i vratio jednom liku osobnu iskaznicu.
Takve se stvari meni ne događaju. Mislim, dogodi se možda dva, tri puta godišnje da učinim takvo neko dobro djelo, no ovakav maraton mi nije navika. Ne znam zašto se to događa, ali imam osjećaj da to ima neke veze s izazovom koji sam si postavio (bez stresa 40 dana). Kao da me Svemir iskušava kroz te male testove, samo ne vidim s kojim ciljem. Koji motiv ima Svemir za takvu igru.
Mislim, ja znam da ću uspjeti u izazovu, znam da mogu izdržati i više od 40 dana bez stresa, i zapravo sam izazov nema nikakve veze s ispitivanjem vlastitih granica. Svi koji me dobro poznaju njima to ne moram govoriti.
Zato me malo zbunjuje ova igra izgubljeno – vraćeno.
Možda me Svemir krivo razumio. Možda on misli kako mi je cilj učiniti što više dobrih djela u 40 dana. Svi smo svjesni da je toga velika nestašica u današnje vrijeme. Ako se stvarno o tome radi, onda Svemire prestani. Ne trebam si postavljati izazove kako bi činio dobra djela – radim to instinktivno, i ne tražim da me se zbog toga uzdiže u visine. Po meni je to sasvim prirodna reakcija, nešto što jednostavno učiniš jer je to ispravno po tvojim mjerilima.
I kad sam već kod toga – danas je 13 ( trinaesti) dan bez stresa. Da, hvala na spontanom aplauzu. Nitko me nije uspio izbaciti iz ravnoteže ( bilo je situacija), umor me nije učinio razdražljivim ( a radio sam maratonski puno), i sve govori u prilog tome da si moram za sljedeću godinu pronaći teži izazov za korizmu.
Kaže mi frend na sve ovo: „ Mylo, meni se čini da ti treniraš da postaneš svetac.“
Ne. Ne želim i vjerojatno niti neću biti svetac. To nije u opisu mojih vrlina (mana). Ja sam samo jednostavan lik koji živi život na svoj način. Ili kako je to lijepo sročio Jon Bon Jovi:
„... I don't claim to be a wise man
a poet or the saint,
just another man who's searching for better place
But my heart beats loud as thunder
for the things that I believe
sometimes I want run for cover
sometimes I want scream...“
Za kraj vijest za koju još nisam točno odredio u koju kategoriju je staviti (radim na tome).
Ona se vratila. Ponovno je u mom životu. Mislio sam da do toga neće nikad doći (čak sam na tome i zdušno radio), ali drago mi je da sam bio u krivu. Kao da vrijeme uopće nije prošlo, kao da se ništa nije dogodilo. Samo je poslala poruku i već tri dana ja ne skidam osmijeh s lica. Tako jednostavno. Tako komplicirano.
I ta se vijest eto uklopila u ovu temu. Jer smo i nas dvoje bili izgubljeni i eto ponovno smo se pronašli.
Post je objavljen 26.02.2013. u 09:56 sati.