IZMEĐU INFLACIJE I DEFLACIJE
Inflacija (napuhavanje cijena) izvorni je ekonomski fenomen koji zastupnici radne teorije vrijednosti pripisiju razlikama u proizvodnosti rada izazvanih tehnološkim napretkom , dok ga monetarno orjentirani ekonomisti drže isključivo novčanom posljedicom. U pojavnom svijetu inflacija se objašnjava na brojne naćine, međutim nazivnik svih tih teorijskih i analitičkih interpretacija svodi se na dvostrano objašnjenje: prema jednom uzročnik je inflacije asimetrija između ponude i potražnje s prevagom potražnje, a prema drugom ona je posljedica autonomnog rasta troškova, pa govorimo o inflaciji potražnje i inflaciji troškova. Deflacija (ispuhavanje cijena) znaći njihovo usporavanje, uglavnom do razine rasta BDP-a.Analitički je vrlo teško lučiti uzroke inflacije kao i deflacije zbog uskog ispreplitanja uzroka i posljedica Razdoblje posljednjih desetak godina globalnog gospodarstva obilježeno je niskim stopama inflacije ili pak deflacijom, a prognoze za sljedeće petogodišnje razdoblje govore o nastavku tog trenda.
Rast cijena u Hrvatskoj do 2011 godine slijedi te trendove, međutim u 2012 godini dolazi do zaokreta, cijene počinju rasti- 2010. 101,1; 2011, 102,3; i 2012, 103,4. Istodobno dolazi do pada gospodarske aktivnosti, pa Hrvatska ulazi u krizu koju obilježava pojava stagflacije(pad stope rasta / rast cijena). Cjeloviti indeks cijena predstavlja indeks potrošačkih cijena, međutim u analizi je cijena znaćajan pokazatelj indeks proizvođačkih cijena koji ocrtava strukturni odnos između proizvodnje i potrošnje ali i utjecaj monopolskih(netržišne) cijena u istom pravcu. Indeks proizvođačkih cijena u Hrvatskoj je iznosio: 2010. 104,3; 2011. 106,3; i 2012. 107,0.Uzroci rasta ovog indeksa nalaze se u rastu monopolskih cijena na domaćem tržištu u 2012 godini, kada se je povećanjem cijena energenata i javnih usluga pokušalo ostvariti restrukturiranje velikih javnih tvrtki i sustava. Taj potez predstavlja fatalnu pogrešku ekonomske politike. Naime namjera je bila da se cijene ključnih sektora dovedu u što bliži paritetni odnos s cijenama u Europskoj Uniji i kod toga skok cijena iskoristi kao ekstraprofit kojim bi se financirali troškovi restrukturacije. Međutim zaboravilo se kako zbog izrazitih negativnih razlika u stupnju konkurentnosti s jedne strane i visini jediničnog dohotka s druge strane između hrvatskog i gospodarstva Unije taj manevar nije kratkoročno provediv, pa su njegove posljedice značile isključivo pad standarda i potrošnje. Indeks cijena u Hrvatskoj(potrošačke cijene) nalazi se danas pred dvostrukim pritiskom suprotnih pravaca djelovanja. S jedne strane uslijed prezistencije krize i konstantnog pada potrošnje javlja se pritisak u pravcu obaranja cijena, dok s druge strane zbog neprekidnog rasta gubitaka u gospodarstvu i rastućeg proračunskog deficita raste pritisak u pravcu povećanja cijena. Stagflacijski mehanizam koji generira odnose vrijednosti u hrvatskom gospodarstvu ima pogubne posljedice budući da dovodi do sve većeg raskoraka između cijena u kunama i valutnog tećaja kune obarajući na taj naćin ionako nizak stupanj konkurentnosti gospodarstva. Uspostavljeni odnosi sve pokušaje u pravcu restrukturacije gospodarstva i društva čine unaprijed promašenim i iznimno skupim posebice na području zapošljavanja.Držim kako u najkračem roku, dakle tijekom ove godine, treba donijeti sljedeće odluke: Odbaciti koncept fiskalne konsolidacije, restrukturacije i fleksibilizacije tržišta radne snage i zamjeniti ga konceptom potrošnje zajedno s programom devalvacije nacionalne valute i programiranom troškovnom matricom, ako pak ne, nastaviti s provedbom aktualnog programa ali uz asistenciju MMF-a.
U Zagrebu, 20.02.2013. Branimir Lokin
Post je objavljen 25.02.2013. u 09:47 sati.