Marketing
O dječacima koji bi krišom
... unosili u kuću svoju trofejnu životinju istovremeno i da je sakriju
i pobjedonosno pokazu cijelom svijetu.
U četrnaestoj je tako donio svog prvog poskoka. U njedrima.. Zašto tako kasno? Jer nikad nije ubio zmiju. A nije, jer je u dvanaestoj ubio 'svog' prvog vrapca. Svog jedinog vrapca. Testirao je svoju sposobnost gađanja kamenom s velike udaljenosti. Znao je da neće promašiti jer je već par godina manijakalno uvježbavao tu vještinu. Usavršio ju je do snajperske preciznosti. I dok se taj sićušni pernati život neumitno gasio na njegovom dlanu, on je u sekundama stario ya vijekove. Najusamljenije dijete na svijetu, nije znao kako se nositi s tolikom količinom kajanja. Plakao je svaki njegov dio. Nijemo i bez suza - nitko nije učio plakanju. Učili su ga ratovanju. I geni i okolina. To s poskokom (koji je pobjegao i sakrio se u spavaću sobu) slučajno, nije završilo tragično. Mislio je... Ne sluteći da će dug za 'svog' vrapca otplaćivati čitavog života - bez mogućnosti da ikada bude kvit.
Odbio je ostati u svom malenom grobu
i prati ga odonda nepodnošljiivo vjerno na svakom koraku
... pogotovo na onim pogrešnim.
...
O dječacima. O agregatnim stanjima suza.
tessa k
Post je objavljen 22.02.2013. u 14:27 sati.