Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/vidrinsmijeh

Marketing

Nije važno tko sjaji, a tko je umoran






Moj dragi prijatelj iz osnovnjaka i slikar, nedavno je završio ovu sliku.

Nazvao ju je OBITELJ.

I uopće nije, kaže, u prvi mah mislio učiniti ženu
ovako jakom i središtem svega.
Naglasak je trebao biti na muškarcu.
Ona se sama nametnula.
Zasjajila odjednom i niotkuda.
Poput zlatnog, žarkog sunca sa platna.

On je samo ponovio potez kistom preko svog tog njezinog sjaja.
Podcrtao je ono što se podarilo samo.

Moj prijatelj kad stvara, noćima ne spava.
A tu noć kad je porađao ovu sliku i čudio joj se,
slikajući je,
gledajući je kako nastaje u njegovim rukama,
tu, baš tu noć,
ja sam sasvim slučajno
probdjela na jednom sasvim drugom dijelu grada,
gledajući se oči u oči s ribama u akvariju,
slušajući vodu kako kaplje i kaplje
u lavabou,
šum vodokotlića,
prateći neke prastare reprize,
plačući gorko, gorko plačući
zbog nedolaska sna.

Za nekoliko dana, prvi put vidjevši sliku,
napisala sam mu :

Kako je ovo lijepo!
Potpuno neobično da muškarac na taj način odaje priznanje
Ženi, Ljubavi, Hrabrosti, Mudrosti i Postojanosti!
Al' što drugo od tebe i očekivati !
No, ono što je meni prvo palo na pamet kad sam je ugledala,
sasvim je drukčija asocijacija.

Meni je Ona
na tvojoj slici,
nastala upravo od žive vatre muškarca koji se na njenom ramenu sada tek odmara,
oni se jednostavno nadopunjuju, razumiješ,
ona sjaji, on je umoran,
a u slijedećem već trenu može biti upravo suprotno!

Tu je njihovo zajedništvo zapravo jedno fino partnerstvo i izmjena uloga,
ma ono što svaka zdrava ljubavna ili bilo koja druga veza
trebaju u svojoj biti i ostvarivati,
izbjegavajuć stereotipe bilo koje vrste.

( a zbog stereotipa o jačim ramenima.....)

I nije važno tko sjaji, a tko je umoran.

Onu noć, gorko i suzno probdjevenu,
ja sam izgleda samo
sjajila,
a netko je bio
samo umoran.

Ja sam valjda
isijavala tu živu vatru,
plašeći ribice u akvariju,
doživljavajuć kapljanje vode ko živu prijetnju
za moj plamen.
Imala sam preširoka ramena
čak i za svoj vlastiti san.

Kad se energija izmijenjuje,
odista prestaje biti važno,
tko sjaji, tko je umoran,
tko je u središtu svega,
ili čija su ramena snažnija.

Ramena se izmijenjuju.
Spontano.
Kao u plesu.
Ili u najslađem, najslađem snu.




Post je objavljen 20.02.2013. u 20:53 sati.